Nakon neuspjelog pokušaja melodramatike iz naslova samo da obznanim čitateljima obavijest da sve aktivnosti iz ovog bloga prebacujem na novi, bolji, ljepši blog na adresi www.buzz.hr, to sam i dalje ja, pojačan za neku ekipicu.

Uglavnom debelo prelazim prohtjeve i zahtjeve koje imam spram bloganju tako da osobna domena će ostati moja osobna domena, a za korak dalje u razvoju bloga sam odlučio pokrenuti  kolaborativni blogerski magazin Buzz.hr.

Stoga trk na www.buzz.hr i čitamo se tamo.

PS Kroz nekih tridesetak dana ovaj blog odlazi u arhivu koja će biti dostupna na novom blogu buzz.hr, a najčitaniji, najupečatljivi članci će biti prebačeni na novu domenu.

Vidim se tamo ne tako daleke 2020. godine kako sjedim s ekipom u kafiću i razgovarao o tome kako smo prije desetak godina, odnosno 2010 godine, slobodno postavljali postove na servise poput Facebooka, kako smo slobodno pisali blogove i izražavali se bez cenzure, bez da nas gleda neki korporativni div koji je uzeo Zakon u svoje ruke. Kako se nekad tražio internet na Google-u, kako smo bili slobodni, kako smo chatali, forumirali…sa suzom u oku i sjetom u sebi ispijamo kavicu imajući na umu da kojim slučajem ne spomenemo neki od tardemarka, da kojim slučajem netko ne zapjeva neku poznatu pjesmicu na koju neki od korporativnih divova polaže intelektualno pravo.

Kako je društvo u konstantnoj financijskoj inflaciji zahvaljujući imaginarnim balonima financijskih pozajmica koje je SAD dijelilo diljem svijeta preko organizacija poput MMF ja i moji kolege smo te 2020. godine u, već sada raširenom, dužničkom ropstvu. Kavicu ispijamo po cijeni od 75 eura, a sretnici su uštedjeli u protekla tri mjeseca i za dodatnu čašu vode.

Ova situacija iz gornjeg odlomka je toliko realna da sam se uplašio. Doslovno sam se ukakio jer ni i sam nisam svjestan koliko je to realno i moguće ako se to ne zaustavi.

Recimo MMF, takozvana međunarodna organizacija kojom u suštini upravljaju korporativni divovi najrazvijenijih društava, pretpostavimo da su to SAD na globalnom nivou, te Njemačka i Francuska na europskom nivou.

Dakle MMF dolazi u državu koja je u rasulu što zbog vlastite nesposobnosti, što zbog raznoraznih šakala koji namjerno unište ekonomiju te države kako bi napravili plodno tlo za taj isti MMF koji pak onda dolazi s financijskom injekcijom od primjerice 10 milijardi dolara te time preuzima vlasništvo nad tim društvom te svim resursima te države. To društvo do kraja svojeg postojanja većinu svojih sredstava izdvaja na otplatu kamate takozvanoj međunarodnoj organizaciji, a kad bude potpuno iscrpljeno dolazi veliki gazda tog društva i useljava se kao novi vlasnik te države.

Budimo realni, Irak je trebalo razoriti, uništiti, baciti na koljena i uvesti novo gospodarstvo, novu ekonomiju. Kako to da odjednom određeno društvo državu koju je do prije rušilo i razaralo odjednom želi graditi. I onda netko veli da tu nema interesa? Isto kao i što rušenje WTC-a nije imalo interesa, odnosno razloga za slanjem, primjerice, vojnih sila na bliski istok. Zar još netko vjeruje da su blizance srušila dva putnička aviona? Inače bio sam izvrstan na kolegiju Miniranje na faksu tako da znam koliko je ovo idealan primjer kontroliranog rušenja zgrade.

Pustimo sad malo ovaj offline svijet i preselimo online. Stvar je skoro identična samo što ovdje određenom društvu ne treba vojna sila već nekoliko kratica koje opet donose korporativni divovi određenog društva – SOPA, PIPA, ACTA.

SOPA (Stop Online Piracy Act) – uglavnom ovaj komadić zakona predlaže se i odnosi se na SAD, ali se može, i bude se primjenjivao, diljem svijeta jer ipak internet ne poznaje granice kao takve. To svi znamo. Uglavnom radi se o zakonu koji bi trebao spriječiti online piratstvo drugim riječima zakon koji će štiti autorsko odnosno intelektualno vlasništvo. Da sad u ovom trenutku idem nabrajati domaće web stranice, blogove, servise koje bi ovaj američki zakon, pomoću PIPE-inih agenata, ugasio samo zato jer bi se na njim našao barem jedan post, odlomak, slika, grafika u kojoj je prekršeno autorsko pravo onda vjerujem da bi mi moji hosteri trebalo malo povećati prostor na disku, pod malo mislim na puno, a isto tako vjerujem da ni sami WordPress zbog nedostataka u Mysql-u nije u mogućnosti prožvakati toliko veliki zapis.

Uglavnom, ne vidim ni jedan blog, portal, servis koji bi prošao ovaj zakon – da, niti moji ne bi preživjeli. Uglavnom zakon daje snagu provideru da onemogući pristup vašem webu, oglašivačima zabranjuje poslovanje s vama, tražilice moraju obrisati vaše podatke u svojoj bazi…. a vi kao kršitelj i kriminalac možete završiti do 5 godina u zatvoru, naravno novčane kazne su također uključene u cijenu.

Uglavnom stanoviti predlagač ovog kontroverznog zakona vidi očiti vlastiti interes u ovome jer se okomio na trenutno najjaču industriju koja sve više gravitira ideji slobodnih podataka, slobode razmišljanja i dijeljenja informacija, dakle koja gravitira nekom normalnom prirodnom modelu kohabitacije na ovom planetu. Čovjek je taj koji je nastao kao spoj određenih kemijskih elemenata na ovoj planeti i upravo je čovjek taj koji je sve blagodati i resurse ove planete dobio besplatno te položio svoja vlasnička prava na to isto što je dobio besplatno. Što je najgore, taj isti čovjek kažnjava, uništava kolegu svoje vrste jer želi to isto.

Moj šamar takvim budalama je to da ću apsolutno sve staviti u Creative Commons licencu i reći vam otvoreno – jebite se. Nažalost ja sam taj koji će ispasti budala u svemu tome jer John Doe će mene strpati i ako treba do 5 godina u zatvor jer sam u jednom postu koristio njegovu fotografiju ili njegovu izreku.

Kad smo kod fotografije tu već postoje rigorozne metode kažnjavanja i uništavanja svega živoga. Da, postoje akti poput Fair Usage unutar Copyright zakona, ali ono što je vama Fair use i dobra namjera vlasniku nije, stoga zaboravite na isto.

Drugi apsurd ljudske gluposti po polaganju intelektualnih i vlasničkih prava u fotografiji je da vi ne smijete fotografirati neku znamenitost koju je gradila ljudska ruka jer, pazi sad, arhitekt polaže autorska prava na vizual te zgrade. Zeitgeist veli da se demokracija lagano pretvara u korporokraciju, ja bi rekao da idemo lagano prema kretenokraciji.

PIPA ili PROTECT IP Act ili Preventing Real Online Threats to Economic Creativity and Theft of Intellectual Property Act – prvo, svaka im jebena čast što su u riječ PROTECT strpali ovu kobasicu u kojoj se spominje ekonomska kreativnost i, opet, intelektualno vlasništvo. Oprostite, možda sam malo neupućen, ali zašto mi je velik i ukrućen, odnosno WTF je danas “ekonomska kreativnost” – jel to možda izuzetno kreativna kamata na stambeni kredit? Jel to onaj kreativni letak koji nas mami u šoping? Kreativni zakon o uvozu? Kreativnost obmanjivanja od strane MMF-a?

Uglavnom, PIPA bi trebala, putem određenih alata, ograničiti pristup stranicama, servisima koji su omastili brk o intelektualno, autorsko pravo. Vrlo slično kakanje SOPI, samo što je ovdje naglasak stavljen na aktere van granica SAD-a. Uglavnom njega je predložio stanoviti čiča senator Patrick Leahy. Tipičan amerikanac, pročelavi, u pozamašnim godinama i s očitim izrazom lica da ga je vrijeme pregazilo još davne 1990. godine kad je nastao WWW. U nadi da ne dobijem neku tužbu il me strpaju u zatvor s knedlom u grlu ostavljam prethodnu rečenicu.

Da nastavim PIPA bi trebala imati 48 što agenata što osoblja koji bi diljem svijeta žarili i palili i gasili sve koji, kako sam naveo prije, omaste brk. Preporučam da si pogledati Zeitgeist Addendum (prilažem ga na dnu posta) ponajviše probajte staviti paralelu takozvanih šakala i ovih “agenata”. Ako kojim slučajem ne znate PIPA je nastala kao ponovljeni zakon kojeg je senat 2010 godine odbio, a zvao se COICA (Combating Online Infringement and Counterfeits Act).

I dolazimo do posljednje uzdanice američke želje da vlada svijetom – ACTA

ACTA (Anti-Counterfeiting Trade Agreement) ukratko ovo mi izgleda kao još jedan incestni brat SOPE, PIPE i COICE samo što ima međunarodni karakter, odnosno svaka ga država članica primjenjuje u svoj zakonik. Ovih se dana eto radi na ratifikaciji tog zakona u EU za koju smo se neki dan odlučili. Počinjem si polako razmišljati da li mi je savjest i nahođenje ispravno postupilo na referendumu. Uglavnom ACTA će donijeti međunarodne zakone o provedbi prava intelektualnog vlasništva. Dakle, nema veze više di ste i tko ste, ACTA vas gleda, nadzire i zna kaj radite.

Da završim konačno s ovime. Svi ti zakoni bio trebali biti rađeni u dobroj namjeri, naravno da oni to nisu, naravno da američki senat nije zainteresiran za dobrobit svjetske populacije. Oni njima štite isključivo osobne i korporativne interese svojih mecena. Samo zbog toga ti su zakoni omraženi i samo zbog toga će se svijet boriti protiv njih.

I ja ću se boriti protiv njih tako da ću svo svoje inteletkualno i autorsko vlasništvo omotati free usageom odnosno Creative Commons licencom, jer ne želim ni na koji način sudjelovati niti bio dio onoga što bi navodni zakoni kao trebali zaštititi.

Tako da je moj blog, poslovično, dobio novi vizual, da nije isti kao i tvoj :) Hvala Genesisu pa je promjena teme pis of kejk. Ok, idem sad neki zanimljivi post napisati. Ako će itko već htjeti reagirati na ovo, bolje nemoj…sve znam.

I tako nam ja Vlada RH konačno došla i na Twitter. Ajde jedan korak naprijed, nadamo se da će profil iste biti u smislu dvosmjerne komunikacije tokom cijelog mandata sadašnje Vlade, pa i dulje.

Da ne duljim uvodom, mislim da ću se obrušiti lagano na jedan link koji se nalazi na stranicama Vlade, a to je Mojauprava.hr.

Za početak bih malo provjetrio:

Usluge korištenja, održavanja i uređivanja Središnjeg portala javne uprave Moja uprava u 2011. godini
Ukupna vrijednost ugovora: 1.055.760,00 kn

Izvor: Vjetrenjača

Da, to je novac koji je utrošen na održavanje “weba” moje uprave, u 2011. godini. Jeste li vidjeli taj web? Ste malo prosurfali njime? U ponudi mog obrta taj web bi bio mrvicu skuplji o ostalih koje sam radio i desetak mrvica u najmanju ruku “ljepši”, a sve to za jednu napuhanu cijenu od 30 000 kuna plus nekih, 20 000 kuna godišnje za server. Eto, javne nabave, pa Vladi i neslužbena javna ponuda 50 000 + 10 000 za nenadane troškove, godišnje.

To je dakle cijena koju bih ponudio Vladi da me pita da im napravim takav web. Jedna druga tvrtka u vlasništvu RH i grada Zagreba je ponudila milijun više. Eto vam, draga nova Vlado materijala za štednju, razdijelite taj milijun nezaposlenima, odnosno još bolje, zaposlenima na minimalcu.

Uglavnom Mojauprava.hr je ništa drugo nego katalog poveznica i suvislih informacija kategoriziranih prema nekim predviđenim potrebama posjetitelja.

Recimo, kako mi on, Moja uprava web, može pomoći pri putovanju u inozemstvo. Kliknem na – Građani, jer sam građanin Kane. Među ponuđenima imam link – Na putovanju. Klikam na njega. Dolazim do odličnog savjeta:

Kada privremeno napuštate dom i mjesto stanovanja, postoji niz stvari na koje je dobro obratiti pozornost i pripremiti se na moguće situacije s kojima se inače ne susrećete

Od ponuđenih linkova, odabirem primjerice jedan od njih – Putovanje s kućnim ljubimcima. Dolazim, na moje iznenađenje, do prepune stranice savjeta o putovanjima s ljubimcom, čipiranje, gdje smijem, gdje ne smijem i slične popularne temice.

Dakle, sve u svemu došao sam do sadržaja kojeg imam na bezbroj blogova i portala o putovanjima ili kućnim ljubimcima. S time da napominjem da je ovaj dio Javne uprave “popunjeniji”.

Uglavnom Javna uprava je informativni portal na nivou volonterskog bloga iz recimo početka 2000-te godine. Pomalo neugledan, ne prati nikakve forme web dizajna današnjice, neatraktivan, informativno siromašan, a s obzirom da je samo u 2011. godini utrošeno preko milijun kuna proračunskoga novca u njegovo održavanje. Btw. što se smatra održavanjem?

Moja ocjena: ★★ 2/10

Recenzirane stranice s istom ocjenom:

UPDATE: Izgleda da se radi o generičkom iznosu koji, na moju (ne)sreću, odgovara mom iznosu povrata :/ 

Jutros me u spamu dočekao mail kojeg sam navodno dobio o Porezne uprave. Na prvi letimičan pogled sve je izgledalo ispravno i naravno prilično neobično da mailom na Badnjak dolazi poruka o tome kako imam pravo na povrat poreza.

Ok, da vidimo, prvo što mi zapelo je pošiljatelj Porezna upravat, a mail s kojeg dolazi je povrat@porezna-uprava.hr. Sadržaj poruke je također sumnjičav zbog čudne gramatike:

MINISTARSTVO FINANCIJA – Porezna uprava
23/12/2011

Dragi poreznog obveznika,

Nakon posljednjeg godišnji obracun svog fiskalne aktivnosti smo utvrdili da ste podobni za primanje povrat poreza od 857.88 HRK.

Molimo podnesite zahtjev za povrat poreza i dopustiti nam 6-9 dana kako bi se proces.

Da biste pristupili povrat poreza, slijedite korake u nastavku:

….- Preuzimanje Povrat obrazac u prilogu ovog email
….- Ga otvorite u pregledniku
….- Slijedite upute na zaslonu

Povrat može biti odgoden za niz razloga. Na primjer podnošenja nevažecih zapisa ili primjenom nakon isteka roka.

Otišao ja na Poreznu upravu, a tamo finim diskretnim crvenima Arialom stoji:

VAŽNA SIGURNOSNA OBAVIJEST:

Poštovani porezni obveznici, primjećeno je da se šalju poruke e-pošte s adrese:  povrat@porezna-uprava.hr. Ovim putem Vas obavještavamo da se radi o krivotvorenoj adresi e-pošte. Takvu primljenu poruku je potrebno odmah ukloniti sa svog računala bez otvaranja sadržaja.

Draga Porezna upravo, ako se radi o krivotvorenoj adresi e-pošte, i ako to doista nije netko iz vaših redova, neki državni tajnik pred otkazom ili činovnik koji će biti žrtva rezanja proračuna, odakle stanovitom pošiljatelju točan iznos koji dobivam na povrat?

Koje su još moje osobne “financijske” informacije, koje posjedujete, a posjedujete ih skoro sve, procurile u javnost odnosno u ruke ovakvih “krivotvoritelja”? Na koji ste vi to način zaštitili moje podatke? Gospodo What the fuck?

Uz takozvanu obavijest je priložen i obrazac kojeg kao treba ispuniti, a koji je “kopija” stranice porezne uprave. Obrazac vodi na IP adresu 95.224.187.115, a koja je registrirana kod Telecom Italia (http://whois.domaintools.com/95.224.187.115)

Ovo idem iskopati od kraja…

Prve rezultate ankete na malom uzorku od 189 blogera regije pretvorio sam u priloženu infografiku, prva iz moje male radione. Anketu ostavljam aktivnom do daljnjeg, te ako dođe do nekih znatnijih promjena slijedi, naravno, update.

via

Kad netko ili nešto posjeduje domenu Kuharica.hr i pritom, razumljivo, stranicu/portal/blog posveti kulinarici, receptima, kuhanju koje je btw. mamac za posjetitelje, točnije posjetiteljice, onda si taj netko ne smije nikako dozvoliti imati lošu web stranicu poput one koju nalazimo na spomenutoj Kuharici.

Vrlo rado bih dao ocjenu 6 ili više, pa čak i 3 ili više, ali samo pod uvjetom da je to stranica i zavrijedila. Jedva prolaznu dvojku sam navukao iz razloga što ima oko 9 000 recepata. Ali to je i jedina pozitivna stvar na koju sam naišao, pozamašna brojka 9 tisuća.

Recepti sami po sebi su manje više bazirani na popisu namirnica i rečenicu dvije o samoj pripremi. Dakle kao izvor informacija koje tražim to je jako šturo. Danas kuhanje, kulinarstvo, gastronomija dobiva sasvim neke nove detalje kojih nekada nije bilo, nekad je bilo bitno najesti se i biti sposoban za daljnim radom, odnosno potrošiti energiju. Upravo na to me podsjeća posjet stranici Kuharica.hr. Nema ljubavi, nema volje, nema finoće kojom bi trebala odisati jedna takva web stranica s tom temom.

Eto ja tražim recept za zubaca, Kuharica.hr mi nudi tri, od toga mi je najpraktičniji slijedeći:

Sastojci:

1 zubatac
2 limuna
sol, papar
peršin
5 dag maslinovog ulja
1 dl bijelog vina.

Priprema:

Pripremiti zubaca, očistiti, izvaditi mu utrobu. Dobro posoliti, pa ga spustiti u lim na čije ste dno stavili limun izrezan na kolutove. Preliti uljem, usitnjenim peršinom i vinom. Peći na umjerenoj vatri u pećnici. Služiti s kriškama preostalog limuna.

Nema slike, osim reklame za cipele.

Za mene kućnog kuhara entuzijasta, amatera to nije dovoljno, to nije ni dovoljno za neku ideju u kojem smjeru da idem sa svojim zubacima.

Ono što u ovom trenutku mogu ustvrditi, a u nadi da se vlasnici, autori probude iz zimskog sna jest – šteta domene. Jedino što mi pada na pamet, a što očito i je sadašnj ideja iza stranice Kuharica.hr je nakucati što više fizičkih stranica, nabacati adsense oglase i crpiti dolar po dolar od nje. Kuharica.hr ima ogroman potencijal kojeg doista treba iskoristiti. Vlasnicima preporučam da bace oko na nedavno dodani kanal na MaxTv-u 24Kitchen, nizozemski kulinarski kanal u kojem je u najboljem ukusu iskorišteno svako zrno graška.

Moja ocjena: ★★ 2/10

Recenzirane stranice s istom ocjenom:

Znam da mi je nekad nivo detalja Wing Commandera bio puno razumljiviji i “nježniji”, divio sam se među scenama i dobrim pilotkinjama. A možda zato jer na 14″ VGA i 286DX mašini s 2mb rama digitalni svijet ipak izgleda malo drugačije. Evo za prave nostalgičare jedan prisjetnik tih vremena. Uvijek me oraspolože.

Nastavljajući u revijalnom tonu danas odlučih malo onako po naški re-recenzirati Linux za sve. Sjećam se i njih kad sam radio recenziju još u prosincu davne 2007. godine. Onda je stranica dobila čistu peticu, danas neće dobiti peticu jer ipak raspon ocjena ide do 10.

Ono što me iznenadilo je da su napokon dečki osvježili vizualni dio stranice koji je još uvijek u beti, nadam se ne dugo, ali svakako je primjetan korak naprijed u svim pogledima. Isto tako zaslužuju visoku ocjenu zbog dosljednosti projektu/stranici. Prošle su četiri godine, a ista je još tu, osvježena, ažurirana. Dosta stranica koje sam tražio, a u ono vrijeme recenzirao, je ugašena.

Uglavno, nema se previše kaj posebnog pisati o ovoj stranici, a da ne dosađujem s hvalospjevima ili da ne tražim dlaku u jajetu, osim što je mrvicu poprimila neki blogerski stil, a za što mogu osobno tvrditi da se radi o sasvim očekivanom i pametnom potezu ekipe, a naravno iza svega se krije danas nezaobilazni WordPress.

Sadržaj je na prvom mjestu, lako dostupan i pregledan, s izuzeteno malo “ometajućih” elemenata. Uglavnom posjet stranici je lagan i opuštajuć, a to je ono što je današnjem posjetitelju bitno, uz naravno informaciju po koju je došao.

Dakle, samu desetku neću dati, ali osmica je ipak tu.

Moja ocjena: ★★★★★★★★ 8/10

Recenzirane stranice s istom ocjenom:

Photo By Jermonic via Flickr

Još jedno razdoblje godine kad bi se svi trebali raspekmeziti, pohrliti u robne centre i kupovati darove najbližima i najmilijima. Vidi još jednog božićnog čuda, cjelogodišnja kukanja i jaukanja o tome kako teško živimo, nemamo novaca odjednom nestaju i u mogućnosti smo izdvojiti po par stotina kuna po bližnjem za tamo neki poklon kojeg taj bližnji vjerojatno ni ne želi.

Internetom, naravno, u cilju što bolje prođe i čitanosti, većina blogera, portala kreće s temama što kome kupiti za Božić, čime nekog iznenaditi i slično. I mi smo na Fotografiji objavili nekoliko članaka na tu temu i da, super prolaze jer upravo to ljudi ovih dana traže. Čak je i Gadgeterija objavila post na temu koji fotić kupiti nekome (temokradico! :)). Uglavnom, ako ima nekoga tko čita ovo i meni bi kupovao fotić, neka bude D7000, Nikon naravno, ili ako je to ipak malo previše ima za 600injak eura Olympus Pen E-PL3. Hvala unaprijed. Od slatkoga primam samo čokoladno.

Uglavnom moja mala family se počastila novom kuhinjom i kutnom garniturom tako da ne trebate ništa dodatno kupovati, velim, osim D7000 ili Pena trojke.

Svojedobno sam imao ideju da ljudima umjesto kupovanja nečega, odnosno iskazivanja nečije bliskosti cijenom koštanja nečega, otvorim recimo blog, flickr profil, tumblr, uglavnom nešto što će imati trajnu vrijednost i nešto što bi, barem po mojim mjerilima, bio puno kvalitetniji poklon od recimo tostera za dvopek ili miksera kojeg sam btw. već dobio. Igrom slučaja sam i gazda kuhinje kod nas, pa ajde mikser sam prožvakao.

Zadnje godine je izuzetno moderno, usudio bih se reći, pomodno kupovanje raznih aplikacija za iPhone, iPad i slične iUređaje. Iskrenog sam mišljenja da goreg i neorginalnijeg poklona doista nema. Kog će mi vraga iPhone aplikacija za mjerenje težine i kontrolu prehrane? Prvo nemam iPhone, drugo šalje mi se poruka da sam debeli? Ej….

Uglavnom, savjet, ako idemo u prošlost i “ideju” ovih blagdana onda znamo da iskonska nakana darivanja nisu skupocjeni pokloni, već naša pažnja, prijateljstvo, pomoć.

Želite li pokloniti nekome nešto za Božić? Napravite mu web stranicu i ne naplatite. Recite da je to vaš poklon, vaša dobra volja. Umjesto onih konzumerskih običaja današnjice poput: Evo došao sam na kratko do tebe jer žurim dalje, da ti donesem poklon za Božić – podložak za miš i Bakarska vodica; rađe dođi do mene bez ičega ili s nekim alkoholom kojeg ćemo zajedno popiti i družiti se te tako počastiti najboljim poklonima – prijateljstvom.

Evo male tablice zamjenskih poklona za ovu godinu:

• iAplikacije od par dolara -> blog, flickr, tumblr; dakle omogućite nekome da širi horizonte, da se bavi svojom kreativnošću za koju možda ni ne zna
• “sitnica” i bakarska vodica -> posjet prijatelju, druženje; provedite dva tri sata u dobrom društvu koje će ostati u pamćenju
• “glupost” iz robnog centra -> zaštrikajte nekome vestu, rukavice, kapu
• izlazak u shopping -> uzmite cucka, mačka, ženu, muža i odite na neku planinu, prirodu, rijeku, jest da je hladno, ali po hladnom vremenu vizure mogu biti prekrasne.
• umjesto božićnog ustajanja u 8 i traženja kaj imamo pod borom, probudite svoju/svojeg darling u 4 ujutro, sjednite u vozile i odvezite se na Božićni izlazak sunca, ponesite termosicu čaja ili kave. Takav Božić ostati će u pamćenju za sva vremena i pričati će se unucima.

Uglavnom budite originalni i pokušajte pokloniti nešto što nema protuvrijednosti u novcu, time taj poklon postaje neprocjenjiv.

Malo iskrenosti za kraj. Ideja za ovaj post je nastala nakon gledanja plitkih i licemjernih božićnih propaga(n)dnih poruka domaćih telekom operatera. Iz godine u godinu gledam ih sa sve većim gađenjem i odbojnošću. Jest da sam dugi niz godina njihov korisnik i ispadam sada prilično licemjerno, ali takve reklame su potencijalni tipping point da mijenjam istog.