Ovaj članak sam pisao za kolumnu na Monitoru.

Ne tako davno žurili smo u kino gledati film koji je govorio o nastanku Facebooka. Naslov filma je glasio Društvena mreža, The Social Network, a biografski je osvrt na Marka Zuckerberga, i njegov projekt Facebook.

Što je to Facebook i zašto je postao planetarno popularan do te mjere da snimaju i film o njemu?

Facebook smo okarakterizirali kao društvenu mrežu na internetu, kao mjesto na koje se barem jednom dnevno odlazi vidjeti kaj nam rade prijatelji, kolege s posla ili potpuni stranci koje smo zakačili kao prijatelje jer smo se natjecali s kolegama tko će poloviti više frendova.

Razlog zbog čega je Facebook postao planetarno popularan nije u tome što je bio prva društvena mreža već što je njegov stvoritelj imao viziju svakodnevni društveni život prenijeti na web servis i omogućiti svojim korisnicima da rade upravo ono što bi radili da sjede na kavi ili da šeću gradom, prirodom. Dio tih ideja i način nastanka istih prikazan je i u samom filmu, no budimo rezervirani po tom pitanju i imajmo na umu da ekranizacija nastanka Facebooka i nije najrealnije prenesena.

Kako sam i naveo u prethodnom odlomku Facebook je neka vrsta digitalizacije realnog društvenog života koja nam ujedno omogućava da vodimo aktivan društveni život, a da ne moramo ni izlaziti iz vlastite sobe. Na kraju krajeva određeni broj društveno aktivnih korisnika Facebooka je upravo tog profila. U realnom životu asocijalni i ne sposobni voditi suvislu verbalnu komunikaciju s okolinom, a s druge strane “posjeduju” stotine tisuća Facebook prijatelja s kojima su u kontaktu iz dana u dan. Već to je jedna vrsta fenomena.

Ljudi su društvena bića, a Zuckerberg je na odličan način iskoristio tu našu osobinu i pretvorio je u servis kojeg smo objeručke prigrlili i kojem se vraćamo iz dana u dan. Servis u kojem pričamo prijateljima kako nam je bilo na godišnjem odmoru, koji su nam poslovni uspjesi, dijelimo fotografije, ideje, a ponekad i najmračnije tajne za koje ni ne želimo da se zna.

Osobno spadam u kategoriju Facebook asocijalnih osoba, jer još uvijek mi je draža živa komunikacija od pisanja po nečijem zidu pa čak i vlastitom. Mislim da nikad nisam ni pisao po nečijem zidu. Ono što je zanimljivo u tom mom odabiru načina življenja u digitalnom svijetu društvenih mreža jest što je upravo ta moja Facebook asocijalnost, odnosno relativno mali broj Fejs prijatelja nedostatak u svakodnevnoj komunikaciji.

Jedno od čestih poslovnih, ali i privatnih pitanja prijatelja i kolega je “Koliko imaš frendova na Fejsu?” Moj idealan odgovor u tom slučaju je “Nešto manje nego u stvarnom životu” što možda i nije istina jer u vrijeme pisanja ove kolumne brojka prelazi 160 prijatelja koje sam nakupio u nekih 4 godine koliko posjedujem svoj Facebook profil. Malo? Puno? Prosudite sami.

Zanimljiva stvar se događa u našem obrazovnom sustavu. Naime, došli smo do jedne zanimljive pozicije u kojoj djeca u školi znaju daleko više o samom servisu Facebooka od njihovih profesora, predavača, učitelja. Škola bi trebala biti mjesto u kojem djeca uče, u kojem djeca imaju svoje mentore koji ih usmjeravaju što je dobro, što je krivo, što je pozitivno, a što je negativno.

Kad u tu jednadžbu stavimo Facebook i veliki broj djelatnika školskog sektora koji imaju neku vrstu averzije prema servisu dolazimo do toga da djeca u školama dobivaju upute da Facebook nije dobar za njih, da se tamo zle stavi dešavaju i da ne smiju tamo odlaziti, doslovno zabranjuju klincima odlazak na Facebook. Pa što se čudite, čak je i HRT svojedobno zabranio korištenje Facebooka svojim novinarima.

Djeca kao djeca uvijek vole istraživati i ići tamo gdje im je zabranjeno, pa će tako i poskrivečki u svojoj sobi surfati Facebookom, družiti se i tko zna u kakva društva zalaziti jer ona sad više ne znaju što je tu dobro, a što loše. Prema onome što su ima govorili u školi, sve je loše, a već su tu i upravo zbog toga i jesu tu. Najgore je onda što ni sami roditelji nisu upoznati sa principom djelovanja Facebooka pa ni u njima ne pronalaze suvisli koristan savjet osim “Nemoj tu!”

Jedna moja akcija da se uvede internet kao medij, a s time i Facebook kao danas najpoznatiji servis na internetu u obrazovni sustav završio je prilično neslavno, a da ne govorim o tome da su školama kružile ankete sa pitanjima usmjerenima profesorima na temu koliko je Facebook loš za školski uzrast.

Marketinški kralj

Druga krajnost Facebooka je njegova marketinška iskorištenost. Zamislimo da imamo članak, ovu kolumnu recimo i da je želimo maksimalno rašiti i pojačati joj čitanost. Sve što nam je za to potrebno je određena količina prijatelja te sukladno tome i određena količina prijatelja naših prijatelja. Nije potreban veliki broj, imamo jednostavnu eksponencijalnu jednadžbu. Recimo da imamo 100 prijatelja i da svaki od tih 100 prijatelja ima još po stotinu prijatelja. Ako zamolimo svakog prijatelja da podijeli link na naš članak i da ujedno zamoli svoje prijatelje da “šalju dalje” dolazimo do fascinantne brojke već u samo prvom koljenu Facebook piramide, dolazimo do brojke od 10 000 prijatelja koje je vidjelo, pročitalo ili podijelilo naš članak dalje.

Taj isti fenomen širenja informacije su objeručke prigrlile razne marketinške agencije koje uz minimalne troškove mogu postizati enorme efekte širenja informacije. Na kraju krajeva Facebook je i krivac što danas imamo cijeli spektar novih zanimanja i profesionalaca čiji se radovi baziraju na korištenju Facebooka i društvenih mreža te uspješnom širenju informacija pomoću njih. Neka od tih zanimanja su Online community manager. Ljudi koji se bave tom djelatnošću imaju samo jedan cilj, a to je da stvore zajednicu, da održavaju zajednicu i da šire “dobru vibru” oko nekog prozvoda, usluge na društvenim mrežama (Facebook, Twitter). Možda zvuči kao posao iz snova, cijeli dan visimo na Fajsu i Twitteru i još dobivamo lovu za to, ali ipak, kao i svaka djelatnost, ima tu neprospavanih noći i utrošenih živaca. Nadalje, Online community professional kako i sami naziv govori radi se o takozvanim profesionalcima online zajednice, a u principu se radi o Facebook ili Twitter freakovima koji su od glave do pete upoznati sa principom rada društvenih mreža i zajednica i nerijetko su to maheri sa preko 100 000 Facebook frendova ili Twitter followera. Social media writter je nova vrsta novinara/blogera kojem su glavne preokupacije društvene mreže i online zajednice, Social media strategist, strateg planiranja i istraživanja društvenih mreža te izrade poslovnih i media planova, …

Što se profesionalnog angažmana vezanog uz društvene mreže tiče ni mi Hrvati ne zaostajemo previše za svijetom. Kod nas ima već nekoliko agencija koje su specijalizirane isključivo za pružanje usluga društveno mrežnog marketinga. Popis najjačih agencija za društvene medije te njihove kampanje možemo pronaći na adresi Društvenimediji.com.

Spomenimo neke od zanimljivijih i aktivnih Facebook kampanja poput Žuja je zakon, mojMaxTV, INMusic festival, Zatresi mrežu Zagrebačke banke, …

Na kraju krajeva Zuckerberg je stvorio neku vrstu perpetuum mobile marketinškog stroja. Svakoga dana besplatno ga reklamiramo bez obzira koristili ga ili ne. Fejs se koristi u reklamama, na promo spotovima za prodaju mobitela, piva, hrane, svega.

Facebook je uspio ono što su postigli rijetki fenomeni poput operativnog sustava, osobnog računala, interneta, ušao je u našu svakodnevicu i bez njega bi život bio pomalo nezamisliv.