Prvo bih demistificirao vez između Google Wave-a i Google Buzza. Google Wave je kolaboracijska alatka koja nam omogućava u realnom vremenu komunikaciju, i u najmanju ruku, rad na nekom projektu sa suradnicima, pri čemu smo u mogućnosti koristiti razne robote i gadgete koji su specijalno rađeni za Wave. Primjena Wavea bi mogla biti više poslovne nego osobne naravi. Wave se može koristiti i kao chat servis uz dodatak određenih gadgeta, ali on primarno to nije, a još je manje mikroblog servis poput Twittera. Google Buzz je nešto sasvim drugo.

Google Wave se ne veže na postojeći Gmail račun, dakle nije moguće Gmail računom slati nekome Wave poruke, kanale. Korisnik Gmaila ima adresu @gmail.com, dok korisnik Wavea ima @googlewave.com koja mu koristi za komunikaciju unutar Wave-a. Buzz je direktno vezan na Gmail account, a može se kratko opisati kao produžena multimedijalna ruka Google maila, odnosno Gmaila.

Iako oba dva servisa pripadaju u neku sferu društvenih mreža, osim istog prefiksa, odnosno vlasnika Googlea, oni nemaju baš toliko puno zajedničkog. To je kao kad idemo Google Docs aplikacije uspoređivati sa Google Labs servisom, slično, ali toliko različito (možda nezgodan primjer usporedbe, ali ću ga svejedno ostaviti usporedbe radi).

Ono prvo što smo primijetili kod Buzza je integracija u naš mailbox, dakle odmah ispod inboxa, odnosno dolaznih pošta. Druga stvar koju primjećujemo je mogućnost slanja kratkih poruka drugim korisnicima Buzza. Te poruke se, naravno, šalju u realnom vremenu te je sam princip rada s njime vrlo sličan Twitteru.

Korisnici Buzza koji nas prate, a koje i mi možemo pratiti natrag su inicijalno svi Gmail kontakti koji se nalaze u našem Gmail računu, a kojima smo dozvolili praćenje.

Google Buzz je sa sobom doveo cijelu multimedijalnu karavanu servisa. Od brzog i kvalitetnog pregledavanja fotografija što možemo zahvaliti Picasi, do gledanja video zapisa, a što pak zahvaljujemo njihovom Youtube fenomenu. U Googleu su također bili svjesni da nema smisla raditi novi servis koji će promijeniti dosadašnje navike korisnika te je tako u potpunosti omogućena podrška ostalim društvenim mrežama poput Twittera, Flickera, ali i servisa poput Google Readera i spomenutog preglednika fotografija, Picase.

Na samom početku korištenja ovog servisa sva naša komunikacija s drugim korisnicima dijeli sa na dva osnovna modela. Prvi model je javan gdje svi vide naše poruke i multimedijalne zapise te model privatno gdje naše poruke i zapise vide samo ljudi, odnosno prijatelji kojima mi to dopustimo. Integracija Google Buzz i Gmail servisa je u tolikoj mjeri usklađena da korištenje Buzz servisa ne oduzima neko dodatno vrijeme u ustaljenim dnevnim aktivnostima. Google Buzz poruke i razgovori dolaze u inbox Gmaila kao i obične email poruke, samo su označene markerom Buzz.

Google Buzz nije Twitter, iako imaju nekih zajedničkih točaka. Možda ne još u ovom trenutku, što zbog relativno novog servisa što zbog mogućeg nedostatka vremena u Googleu, Buzz ćemo moći koristiti kao Twitter api servis, odnosno ažurirati Twitter timeline putem Buzz poruka, ista priča se odnosi i na Facebook.

Mediji o Google Buzz servisu

Nailazim na domaćim medijima na tekstove koji govore o tome kako je Google napao društvene mreže, kako je ušao u područje djelovanja dosadašnjih društvenih fenomena Twittera i Facebooka, te kako je stigao dvije godine prekasno na tržište društvenih mreža. Google je već dugi niz godina prisutan u društvenoj sferi sa Orkut servisom, koji se u SAD-u masovno koristi, kod nas tu popularnost nije stekao. Apsolutno se ne slažem da je zakasnio dvije godine, usudio bih se reći da je dvije godine uranio.

Facebook kao takav počinje gubiti svoju inicijalnu prednost, a to je privatnost. Danas se Facebook odriče privatnosti korisnika što nikako neće biti prihvaćeno u najboljem svijetlu. Unutar par godina Facebook će ostati stagnirati, ali možda čak i padati. Doživjeti će ono isto što doživljava i Myspace, minorni rast uz stagnaciju novih korisnika. Ljudi se nakon nekoliko godina zasite određenih servisa i traže nešto novo.

Twitter je zbog svoje jednostavnosti doživio uspjeh kojeg će se posramiti i sam Facebook. Twitter raste, ali gdje je njegov vrhunac? Twitter za određeni dio svoje popularnosti može zahvaliti APIjima i weblikacijama poput Hootsuita, Seesmica i sličnih. Ja u ovom trenutku za email komunikaciju i mikrobloganje koristim dva različita servisa. Uskoro ću htjeti te alatke, koje već polako nesvjesno koristim, na jednom mjestu.

Buzz i Wave također nisu jedno te isto te razvoj jednog nema veze sa razvojem drugog. Wave je još uvijek u razvojnoj verziji i tako će biti još nekih 6 mjeseci, na kraju krajeva to su i najavili.

Rezime

Na samome kraju moje mišljenje, odgovor na pitanje koje se postavlja ne Netokraciji; Razumije li Google društvene mreže i medije?
Bez obzira na Google Reader i bez obzira ne neke čudne poteze prisilne socijalizacije koje su ugrađivali Google inženjeri u svoje servise, mislim da je Google s odličnom ocjenom savladao predmet zvan Društvene mreže. Što na svojim to na pogreškama drugih stekao je dovoljno znanja da nas iznenadi svojom masovnošću, jer upravo masovnost i sveprisutnost uz kvalitetu su glavni aduti koje dečki imaju i kojima vladaju internetskih svijetom, a i šire.