Nikad nisam blog post razbio u nekoliko dana, uvijek sam ga napisao unutar par sati. Dakle, uletjela mi neka inspiracija, zanimljiva ili ne, uzeo digitalno pero pod ruke i krenuo pisati. Ovaj post je poseban jer ga planiram pisati već tjedan dana, jer ga i pišem u par dana. Da ne bude dileme, uvodni dio pišem posljednji. Možda je pratć slika malo preuranjena, jer ipak je tek polovica kolovoza, ali u meni se polako okreće jesen i to u onom pozitivnom smislu. Osjećam se poduzetnije nego prije ljeta. Osjećam se kreativnije, prpošnije, lakše (možda zato jer je otišla koja kila tokom ljeta), ali uglavnom osjećam se ozbiljnije i optimističnije. Na posljetku, tu je jedan “tajni projekt” koji mu budi dodatni optimizan i volje za ići dalje :)

Uglavnom, nakon dolaska s godišnjeg odmora, točnije prvog dijela godišnjeg odmora vrijeme kao da je stalo. Ne znam zašto, ali izuzetno teško mi je uhvatiti se posla tako da su skoro svi projekti, svi poslovi koje radim u nekom “dileju”. Znam da klijenti vjerojatno nisu presretni zbog toga, ponajviše oni koji su avansirali dio uplate. No, da vam srce bude na mjestu, osjećam u sebi da se poduzetnički duh vratio, da se primam posla i da polako završavam sve kaj je započeto i da ćemo dogovoriti neku “nagradu” za ovaj moj zaostatak.

Uglavnom preda mnom je optimistična jesen, nekoliko projekata u najavi što je pravi melen za svakom malog poduzetnika ili obrtnika poput mene. Odlučio sam i dalje ostati one man show jer ipak je tako najbolje za mene u ovoj fazi. Sve što zaradim je moje, sve što zajebem platim sam.

Također sam odlučio malo “očistiti” hardver u ofisu pa se tako rješavam jednog stolnog računala sa instaliranim Ubuntu sustavom. Mislio sam da ću biti toliko agilan da ću raditi na dva računala, ali ipak jedno je sasvim zadovoljavajuće. Radi se o Celeronu na 2,53GHz sa 1Gb rama (znam da je malo, ali radi super), disk je 160Gb. Uz desktop dolazi i LG 19″ Flatron monitor, te Logitech tipkovnica i miš. Pa eto tko voli neka izvoli, možete ponude slati na e-mail ili u komentar.

Ono što bi nadalje htio istaknuti u ovom postu je nadolazeća 12. škola medijske kulture dr. Ante Peterlić. Iz naziva je vidljivo da se radi o 12. medijskoj školi koja se ove, a nadam se i daljnih, godina održava u Čakovcu. Moja velika malenkost uz kolegu Mimia (Milivoj Kuhar) s portala Fotografija.hr ćemo biti stručni suradnici na “katedri” digitalne fotografije, koja trenutno broji 8 polaznika što je i neka dosadašnja “norma” po specijaliziranim radionicama. Voditelj radionice digitalne fotografije je sveučilišni docent Darije Petković. Ista se održava od 22. kolovoza do 31. kolovoza svakog dana u cjelodnevnim terminima. Biti će teorije, biti će puno prakse, odlazaka na teren, fotkanja, fotkanja i fotkanja. Više informacija ima na službenim stranicama HFS, a ako postoji još koji interesent za školu neka svakako pokuša, mislim da je još uvijek moguće prijaviti sudjelovanje.

Jedina “greda” u svemu tome je što sam se tek ubacio u onu radnu kolotečinu, kad već od ponedjeljka uzimam i drugi dio godišnjeg. No, dragi klijenti i kolege, ne brinite, ovaj tjedan ću dati sve od sebe da riješim zaostatke.

Još jedna najavica za ovu jesen, točnije prije jeseni je i intenzivniji rad na, svima nama poznatom, Forum.hr servisu. Naime, ove silne godine su ga usporile, postao je star i nemoćan, a raste iz dana u dana. Stoga tokom mjeseca rujna slijedi temeljito vizualno čišćenje, optimizacija koda, a sve s idejom da ovaj najveći društveni servis u nas ubrzamo i preporodimo kako bi bio još i bolji.

Kao posljednji segment ove salate od posta dolazi još jedna privatna bitka koja se vodi na relaciji moje male obitelji kao napadača i banke kao branitelja. Nije tako crno kako izgleda, sve ovisi kako se uzme. Prije neki dan nam je dotična banka odobrila stambeni kredit, a stan će, izgleda po planu, biti gotov do prosinca ove godine kada slijedi useljenje. Borba je trajala skoro godinu, pa i više dana, što naša odluka da idemo u to, što pronalaženje idealnog stana, što nesuglasice novo-staro, što sakupljanje papira, što čekanje banke. Na kraju se sve završilo skoro pa odlično za nas, novi stan, pogled na jug/jugozapad, susjedi gore, dolje, lijevo, desno, kombinacija podnog grijanja i radijatora, 65 kvadrata površine, trosoban, riješena kupaona, wc, klima, video portafon, adsl, kabelska, …, a naposljetku i pristupačna cijena.

Uglavnom, nakon traženja kredita, banka je sve provjerila o meni, o nama, obrt, porez, plaće, baš sve i sad barem znam da sam skoro čist kao suza, što je u ovo vrijeme recesije, korupcija, blokiranih računa vrlo teško. S druge strane osjećam se pomalo izloženo jer netko u ovom trenutku ima moj potpis i odobrenje za korištenjem mojih osobnih podataka. Jebena državo kako si me fino zaštitila. No, ovo je ipak situacija koja me gura dalje, što obveza plaćanja dva kredita (da već imam jedan za auto), što želja i optimizam da u ova teška vremena ipak uspijevam pokrpati kraj sa krajem i koliko toliko pristojno živjeti.

A sad se primam posla…