U jednom od prethodnih blog članaka pisao sam o tome kako je, meni osobno, bitno da bloger bude slobodan u izražavanju, da s vremena na vrijeme mijenja navike po pitanju sadržaja, znači mijenja medije izražavanja (slovo, slika, video), da ima različite pristupe u vizualnom formatiranju teksta i slično.

U jednom od komentara čitatelj je naveo da upravo konzistentnost određenog stila izražavanja definira blogera, a pritom time privlači / ne privlači svoje čitatelje. Slažem se s njime u potpunosti. Stil pisanja, tematika su bitni i oni opisuju pojedinog blogera. Ono na što sam u tekstu mislio je vizualni stil izražavanja, dakle, pokušati izbjeći, nazovimo to portalizaciju bloga kao medija izražavanja.

Ono o čemu bih u ovom članku pisao je bitnost organizacije prilikom održavanja bloga odnosno objave sadržaja na njemu. Na blogu autor prvenstveno iznosi svoje osobne stavove i razmišljanja, a pritom se koristi i vizualnim sredstvima koja opet odišu njegovom osobnošću. Vrlo lako zbog toga može doći do ne organiziranoga bloga pa je potrebna i određena doza organizacije kako se sami čitatelji, ali kasnije i sam bloger, ne bi gubili u tekstovima.

Pod organizacijom mislim na frekventnost objavljivanja i navike pisanja blog članaka. Navike su u biti dani, sati, trenuci kad se osjećamo inspirativno i kad imamo ideje te kad idemo pisati tekst za slijedeći blog članak. Ako se ta ista, isnpiracija, dogodi, kao meni u pola 12 u subotu, a par sati prije popodnevnoga roštilja i zabave kod prijatelja, onda ću uzeti digitalno pero u ruke i napisati ono što me inspiriralo i spremiti za kasnije. Konkretno, gledajući neki dokumentarni film na Discovery Science kanalu, koji nema veze sa temom ovog članka, pala mi ideja o sadržaju ovog članka. Dakle, reagirao sam istog trenutka i počeo bacati riječi u OO dokument.

Osobno imam tu naviku da većina članaka za blog nastaje u nekom neformalnom okruženju. Nastaju kad, u suštini, ne bi trebali nastajati. Ponekad to bude usred radnog vremena ili zadatka, usred nekog projekta kojeg moram završiti do određenog vremena, sata. Ponekad se probudim usred noći. Ovo potonje još uvijek ne prakticiram, ali svakako imam viziju da uskoro hoću. Ako imamo mogućnost uzeti pola sata vremena od projekta za koji imam deadline koji je opasno blizu i napisati par rečenica, odlomaka ili cijeli članak u inspirativnom trenutku, onda imamo odlične navike i predispozicije da postanemo, jednog dana, i profesionalni bloger.

Vičniji bloger može napisati i do četiri blog članka tokom jednog popodneva. S druge strane, može se desiti da prođe cijeli tjedan da ne napiše ni jednu rečenicu teksta. Osobno te dane dijelim na dane za konzumiranjem sadržaja i dane za proizvodnju sadržaja. Kad će koji nastupiti pojma nemam. Navike su svakakve, a indirektno definirane našim profesionalnim angažmanom, ali i osobnim životom.

Tu na scenu stupa drugi dio tematike ovog članka, a to je organizacija.

Kako sam i napisao, ovaj tekst pišem par sati prije odlaska na feštu i to u subotu popodne. Dakle nema smisla da ga idem gurati u objavu danas. Na samom početku, pa do nedavno, princip vođenja ovog mog bloga je bio baziran upravo na tome. Pukla me ideja, inspiracija, bacio na papir, kratko prekontrolirao i objavio. Neki blog članci su bili ok, nekima nisam baš zadovoljan. Osim toga vikendi su obično za ljude nekako ležerniji dani, provode ih u krugu obitelji, prijatelja, neki ni ne pale računala. Zato i nema smisla u objavu ići u subotu popodne, ako možemo u ponedjeljak ujutro. Naravno, ako se radi o nekoj hitnosti i bitnom sadržaju objavljujemo ga odmah.

Ono što sam počeo koristiti na svom blogu je tempiranje objave. Dakle, napišem članak, stavim ga na blog i tempiram objavu za određeni dan. Ideja je da dođem, a polako sam došao, do situacija kad imam unaprijed tempirana 3 – 4 članka. Tom metodom ću uzbjeći situaciju da imam tjedan dana prazan blog jer nemam inspiracije ili nemam vremena za pisanje. Sukladno tome i sami članci će biti kvalitetniji jer nastaju isključivo u trenucima kad je inspiracija na vrhuncu. Time ujedno treniram i organiziram sami mozak.

Po pitanju organizacije objave, također je bitno da se držimo određenog ritma. Što znači da ako objavljujemo članke na dnevnoj bazi, onda se pokušajmo toga i pridržavati. Čitateljima je to bitno jer oni imaju također svoje navike pri konzumiranju sadržaja. Opet uzimam sebe kao primjer, neke blogove koje pratim znam da dnevno pišu nove stvari i svaki dan nabacim posjetu, za neke znam da pišu do dva članka tjedno i to obično određeni dan pa tako i ja definiram i prilagođavam svoje navike konzumiranja njihovih sadržaja.

Znalo se desiti da jedan fotografski blog koji je dnevno ažurirani i kojeg dnevno pratim, mjesec dana nije objavio niti jedan članak. Tek kad je izašao članak u kojem dečki pišu kako su bili na zasluženom godišnjem odmoru shvatio sam što se u biti desilo. Prvih tjedan dana sam svaki dan otišao na njihov blog, drugih tjedan dana sam pratio eventualne promjene u Google čitaču, a kasnije sam čak i zaboravio na njih. Vrlo bitno je čitateljima najaviti da ako negdje odlazimo da se i oni upoznaju s time, da se pripreme na deficit naših djela :) bilo da se radi o 10 čitatelja ili 10 000 čitatelja.

Nekonzistentnost i nepridržavanje nekih organizacijskih navika objavljivanja može dovesti do toga da nas čitatelji prestaju pratiti ili jednostavno dolaze na naš blog kad im je usput. Ako čitatelj zna da u ponedjeljak i četvrtak dolazi novi članak na našem blogu on stvara takvu naviku. Ali isto tako zna da ako ne stigne u ponedjeljak može još uvijek u utorak ili kasnije u srijedu uhvatiti članak prije objave novog.

Naravno uvijek postoje sadržaji, ideje, najave koje objavljujemo van tih zacrtanih pravila objavljivanja.

Ovo nisu presudni savjeti ili obveze, postulati kojih se moramo 100% pridržavati ili će nam u protivnom netko ugasiti blog, ali one svakako mogu olakšati nama pisanje, a čitateljima konzumiranje sadržaja.