Nakon dvotjednog izbivanja sa blogoscene vrlo je teško pronaći neku pametnu i konkretnu temu za blog post. Potrebno je ipak uložiti više dnevno surfanje da bi se polovili svi konci i da bi se došlo opet u neki tok kojim jure stvari ovim internetom. Primijetio sam da je Google image search malo redizajnirao stranicu rezultata. Eto.
Obećao sam sebi da ću ovih dva tjedna izbivanja pokušati staviti na papir, digitalni papir i sročiti jedan malo vodič kako se ponašati u zemlji zvanoj Tunis.
Prvi savjet; ako ne znate arapski jezik ili francuski (kojeg baš i ne volim) komunikacija će vam možda biti malo otežana. No, uvijek pale kombinacije arapsko-francusko-englesko-njemačko-ruskih izreka u kombinaciji s pokaznim vježbama. Ne bi bilo loše naučiti arapski koji je izuzetno raširen, a meni, jedan od najljepših jezika, ali i pisama.
Za početak kratki wikipedia info o Tunisu:
Tunis (arapski: تونس), službeno: Tuniška Republika (الجمهورية التونسية) magrebška je država koja na sjeveru i na istoku graniči sa Sredozemnim morem. Na zapadu ima granicu s Alžirom (965 km) te na jugoistoku s Libijom (459 km). Ime države dolazi od imena njezina glavnog grada, Tunisa, koji se nalazi na sjeveru zemlje.
Oko 40% teritorija zemlje pokriva saharska pustinja, dok je ostatak zemlje vrlo plodan. Ovaj prostor kolijevka je kartaške civilizacije te poslije žitnica Rimskog imperija.
Od 1957. godine, Tunis je predsjednička republika. Danas je član brojnih svjetskih i regionalnih organizacija uključujući Arapsku Ligu, Afričku Uniju te Zajednicu sahelo-saharskih država
Glavni grad Tunis
Ovo je moj drugi, ali svakako ne i posljednji posjet Tunisu kojeg još zovu biser sjeverne Afrike. Tunis se većim dijelom okrenuo dvjema bitnim djelatnostima u kojima prednjači nad susjedima, ali i mnogim europskim državama. Prvo je turizam, a drugo su masline i maslinovo ulje. Kad sam vidio da bočica od 0,75 litara u dućanu kod njih košta 3,5 dinara, a to je oko 14 kuna pao mi je mrak na oči. Tek onda sam uvidio koliko ovi naši maslinaši deru kupce za svaku kap tog ulja. Uglavnom proizvodnja ovog gurmanskom bisera u njih je daleko raširenija i kvalitetnija od naše. Ni u koju ruku neću uspoređivati ovo dvoje.
Turizam
Ajmo krenuti sa cijenom. Nas dvoje, supruga i ja, već drugi puta ljetujemo kod njih u rasponu od 14 dana. To bude hotel 3* s doručkom i večerom. Više nam nije potrebno. Zašto smo odabrali hotelski smještaj? Pa zato jer je jeftin. Naime 14 dana u hotelu s 3* i to all inclusive, doručak, ručak i večera, zajedno sa povratnim letom iz Zagreba prema Monastiru košta svega 1000 eura. Da, dvoje ljudi, 14 dana, all inclusive (sve u sklopu hotela, da, neograničene količine pive) i povratni let u cijeni.
Obavio sam svega 2-3 kupanja u bazenu
Ako bi kao backpacker išao u Tunis ne bih prošao jeftinije od ovog, stoga je to polazna točka. Jedini problem koji smo doživjeli nakon slijetanja je Ramadan i popratni over-booking hotela u kojem smo trebali odsjesti. Za uzvrat smo dobili 14 dana u 5* hotelu s all inclusive ponudom i transferom, nešto sjevernije.
Inicijalna ideja je bila odrapati južni dio države, dakle povratak na prošlo ljetovanje. Sahara, pustinja, oaze, deve, 40+ stupnjeva, berberi, stijene i toplo more, no ipak je nakon slijetanja odlučeno da uzimamo ponuđeno, a to je mjesto Gamarth 15 minuta vožnje od glavnog grada Tunisa. Tunis na svom širem području grada ima nemalih 4+ milijuna stanovnika. Uz to tu su još i Sidi bou Said, plavo bijeli grad, Carthago i stotine kilometara pješčanih plaža.
Ruševine drevnog grada i luke Carthago
Shopping
Ni u kom slučaju se nemojte zajebati te otići na neki od njihovi soukova pregovarati s trgovcima i kupovati. Nema šanse da će te vi kao turist uspjeti ishendlati dobru cijenu. Recimo ja kupovao šah. U mjestu Sidi bou Saidu mi je trgovac isti nudio za 120 dinara. Drvena ploča, drvene figure, ručni rad. Nasmijao sam mu se i ponudio mu 40 dinara. Na što se on nasmijao i pitao me da li sam normalan. Okrenuo sam se i otišao ignorirajući njegove agresivne vapaje i fizičke kontakte. Cijena je polako pala na 35 dinara. Ali od kupovine ništa. Cijena je postignuta u slučaju povratka.
Souke (tržnica/placa) u Medini u Tunisu
Slijedeći dan na Medini, u glavnom gradu, cijena šaha na souku je bila 65 dinara. Ovaj puta se radilo o ploči od maslinovog drva i figuricama od bronce. Cijenu sam, poslovično, spustio na 40 dinara. Nakon 5 minuta nijekanja s moje strane cijena je dogovorena na 45 dinara s time da si sam odabirem figurice koje mi odgovaraju.
Nadalje, kupovao novi novčanik. Koža. Tip nudi cijenu od 65 dinara, kao normal price. Nudim 15, našli se na 25 s time da sam i to preplatio jer je u dućanu, ulicu dalje, cijena novčanika bila od 15 do 35 dinara.
Iskustvo me naučilo da je souke samo za gledanje i razgledavanje te uživanje u stotinama ljudi koji se izmjenjuju svake minute oko vas. Kupovina ipak ne.
Port de France, ulaz u Medinu
U dućanu nema cjenkanja. Cijena je izložena, roba je markirana i dobivate račun. No, ni to nije pravilo. Rejbanke su me trebale koštati 220 dinara što je u pola cijene nego kod nas. Igrom slučaja i krive komunikacije moje supruge i vlasnika dućana cijena je odjednom pala na 156 dinara. Dao sam mu 160.
Poštenje
Ako date nekome riječ da će te nešto učiniti bolje da to i učinite. Naime tamo nema ugovora, avansa, akontacija. Dana riječ vrijedi više od suhog zlata. Recimo ako se dogovorite s vozačem taksija da vas za tri sata čeka na određenom mjestu on će vas čekati. Konkretno, uzeli taksi prema glavnom gradu i dogovorili nakon 3 sata s njim povratak. Cijena u jednom smjer 20 dinara. Nakon što nas je doveo do destinacije nudio mu pola love, 20 dinara da bude siguran da ćemo se vratiti ili ako se izgubimo da ne puši lovu. Lovu nije htio uzeti već je rekao da mu dam sve nakon što nas odveze natrag u hotel. I nestali mi u više milijunskom gradu. Komotno sam mogao uzeti taksi sa taksimetrom i platiti 10-12 dinara vožnju do hotela, ali iz čistog poštenja sam čovjeku s kojim došli dao nakon vožnje punih 40 dinara.
Privikavanje na “prljave” ulice
Dogovor
Sve je stvar dogovora. Kad tražite taksi dogovorite se hoćete li taksimetar koji je jeftiniji, ali vas nigdje ne čeka ili unaprijed dogovorite cijenu. Primjer je jedan fakultativni izlet kojeg je ekipa uzela. Tunis, Carthago, Sidi bou Said. Cijena po osobi 70ak dinara i vožnja busom. Vratili se to popodne mrtvi, izmoreni, gladni i jadni. Tjedan dana kasnije supruga i ja dogovorili isti izlet s taksijem. 50 dinara za oboje, vožnja na sve lokacije (bila je jedna dodatna), vrijeme izleta 4 sata i lagana vožnja u komfornom autu umjesto gužvanja po busevima.
Zulu
Putovanje
Nikako nisam mogao shvatiti mnoge “turiste” koji se sedam dana nisu micali iz hotela. Doručak, bazen, ručak, bazen, večera, cuga u kafiću u sklopu hotela, soba i tako kroz cijelo ljetovanje. Mnogi nisu dospjeli ni do plaže koja je bila odvojena nekih 100 metara stazicom. U svakom slučaju preporučam, ako ste na sjeveru, posjet glavnom gradu, gradu Carthago, Sidi bou Said te mnoštvo sličnih i starih mjesta. Na jugu definitivno preporučam Saharu i trodnevni safari đipovima i ako je moguće smjestite se na otoku Jerbi gdje je sve tako blizu. Uglavnom Tunis treba proživjeti, proputovati, vidjeti, a za to treba ipak malo više avanturističkog duha.
Sidi bou Said, plavo bijeli grad
Promet
Ako ikako možete izbjegnite biti za volanom. Ponajviše ako ste u nekom većem gradu. Naime, sva pravila koja postoje u prometu kod nas postoje i dolje, ali problem je što se ona svjesno i namjerno krše. Glavna cesta nije uvijek glavna, rotor ima prednost prolaza osim ako semafor ne pokazuje drugačije ili policajac ili ako ne ulazi jače vozilo do vašeg. Prilazne ceste gradovima su im šire od naših autocesata, ali zato nemaju crta, nemaju traka, nema pravila prestrojavanja. Koliko sam uživao voziti jugom Tunisa toliko sam se ustručavao sjesti za volan na sjeveru.
Uobičajeni krkljanac
Hrana
Nema svinje. Ali ima svega ostalog. Postoji jedan začin, harisa. To je ekstra ljuti dodatak koji stavljaju u hranu. Probati, ali ako niste pristalica ljuće hrane zaobilaziti u velikom krugu. Svakako jesti njihovu hranu. Povrće i tjestenina budu slabije kuhani, povrće je polu sirovo, ali odlično. Ne koriste preljeve za salate, ali zato ima tisuće raznih umaka baziranih na njihovim začinima, uglavnom jedan gurmanski raj. Nacionalna jela su im Couscous tradicionalno berbersko jelo te brick.
Ljubaznost
Potrebno je malo duže vrijeme da se priviknete na njihovu ljubaznost. Prijateljski su nastrojeni, ljubazni. Pritom ne mislim na trgovce koji će vas varati na svakom koraku, ali samo zato jer to mogu. Govorim o vozačima taksija, govorim o ugostiteljima, običnim ljudima. Svakako ako ste zadovoljni nekom uslugom, ne ustručavajte se ostaviti koji dinar, počastiti ih kojim pićem, ponajviše ako imate all inclusive opciju i sve vam je free, oni će to jako cijeniti.
Večer uz obalu
Islam
98% muslimana. Njima je prema vjeri alkohol zabranjen, petak im je nedjelja, muškaraca je glava obitelji i redovito se mole. Sve to ne vrijedi kad traje turistička sezona. Pivu možete naručiti u svakom kafiću, neradni dan nemaju, a molitve su samo za pojedince u đamiji. Pa čak ni kad je Ramadan (Ramazan) te pripreme za isti i kad ne bi smjeli jesti kad je sunce vani, oni ipak jedu. Ali s druge strane koliko su dozvolili liberalizam turistima toliko očekuju i poštivanje nekih načela od samih turista. Dakle, nailazio sam na izuzetno glupe i nepromišljene žene koje su preferirale topless sunčanje kraj plaža na kojima većinom obitavaju muslimani. Iste neukrotive primitivke se navečer čude zašto ih ovi čudno gledaju. No, takvog šljama ima svugdje. Postoje obiteljske plaže na koje zalaze obitelji s djecom i svakako nije prikladno da tamo neke bezobraznice sunčaju svoje intimne dijelove. To čak nema veze s njihovom vjerom već općom kulturom.
Rezime
Ako ste u stalnom radnom odnosu i redovito vaš poslodavaca daje danak državi, i ako ste još kojim slučajem obrtnik poput mene te i na taj način dajete financijski danak državi i cijele godine radite svakako preporučam odlazak na odmor u državu gdje su porezi manji, gdje je sunce toplije, gdje ste gost u pravom smislu riječi. Bez imalo grižnje savjesti da time “izvozite novac”. Oni koji nas time “hrane” izvoze puno više :)
Karavana deva u sutonu
Ostaci stambene zone Kartage
More je sve, samo ne mirno
Ipak je ovo otvoreni Mediteran
Lagani snik pik na predsjedničku rezidenciju
Oko 40 celzijevaca, u hladu
Meni omiljeni, merkati







Tomo, oderali su te za Rejbanke, ja ih kupio za 20 dinara i to bez prevelikog cjenkanja. ;)
Sa kojom si agencijom putovao, prema fotkama hotela rekao bih Sunčani Odmor?
identični dojmovi! samo iz yasmine hammameta (koji je ipak malo previše “europeiziran”)… definitivno se vraćam dogodine! jedino da u egiptu ne završim… :-))
Odličan post, baš sam namjeravala staviti svoj na blog.hr…više na osjećam potrebu nakon ovog :-)..Naravno, u Tunis na godinu obavezno i to 14 dana..
hmm… “oderali” su ga za dosta toga… jer kad ti kazu neku cijenu, slobodno mozes spustiti na 10 puta manje.. i to je cijena na koju ce oni definitivno pristati (jer to je otprilike realna cijena)… ja sam se prosle godine obucila na glavnom bazaru u Kairu, a ove godine u Tunisu mi je sve bilo preskupo sto je kostalo iznad 10 dinara… :))) nekakvu narukvicu koju mi je jedan nudio za 45 dinara sam hladno spustila na 4 dinara… ali nisam na kraju kupila jer sam ja htjela dvije za 6 dinara, a nisam imala vise vremena prenemagati se s njim i tim njihovim cjenkanjem… :))) jer kad malo steknes iskustva kupovine na tim bazarima/medinama, pocne te zivcirati sto te gledaju kao naivnog turista i sto moras potrositi pola sata da dobijes kakvu-takvu realnu cijenu… :/
Prije 2 godine sam bio u Hammametu. Otišao sam na one izlete za 70 dinara i nisam se razočarao. U međuvremenu sam uživao u plaži koja je bila čista i, za razliku od naših, ne prenatrpana. Tamo se na plažama za siću iznajmi suncobran i 2 ležaljke pa koliko ima suncobrana, toliko ima i gostiju.
Fantastičan odmor, a čak me nisu uznemirili trgovci koji su mi, kao pravom zbunjenom turistu, sve naplaćivali po punoj cijeni.
Oderali? hehehe, ja pričam o originalkama u njihovom “getaldusu” :) Prošo sam cca desetak dućana (ne govorim o souku) svi imaju istu cijenu 220 dinara. Kaj se tiće onih “rejbanki” cijena ide i na 7 dinara, provjereno.
Da, sani holidejz….
meni se jedino ne sviđa ta europeizacija, tako da više neidem na sjever. Jerba je odličan izbor, sve jeftinije i pristupačan r'a'c s kojim možem za svega par sati do rubova Sahare…
kako rekoh i Bojanu, ovo su originalke, a ne s bazara odnosno souka :) takve sam spustao do 7 dinara, bila je čak ponuda polic i gući za 10 :). Ako je i to preskupo ima po ulicama prodavača koji spuštaju još niže…
Ma gle imaš dva jednostavna pravila prije bazarenja. Prvo odi u dućan gdje ima popuste, snimiš cijenu. Nakon toga par dana sunčanja da dobiješ boje i tek onda ideš na plac. Nisi im naivan bijelac, imaš info o cijeni i jednostavno ako oni mogu bezobrazno dizat ti možeš bezobrazne puštat. Za Kairo neznam, ali svakako ću posjetiti, no upoznat sa s Turskim bazarderima, nisu toliko agresivni i moram priznati realniji su ipak malo :)
Iznajmio su suncobran? Ja sam onda uvijek imao sreće što su ti asesorisi bili u sklopu hotela. A što se tiće tih izleta nikad ne uzimam one s busevima. Jedino sam uzeo prije dvije godine na Jerbi izlet đipovima i to smo išli putevima berbera. Baš za Tunis ti savjetujem, pogotovo za sjever, da izlet busom koji košta 70 dinara minimum po osobi možeš iznajmiti taxi na 4-5 sati koji će vas dvoje ili max troje vozati po lokacijama i čekati i to za 50 dinara. A na jugu ti je “najisplativije” rentat auto. Mnogi govore da je njihova murja zajebana, ma nije uopće, oni možda deru lokalce, ali turisti su im svetinja i ne diraju ih. R'a'c ima plave tablice i kad to vide puštaju. Imao sam s suprugom prije dvije godine zgodu kad uzeli rac i krenulo debelo u unutrašnjost. Na pola puta prema Alžiru nas je zaustavila vojna patrola ili policija, uglavnom zelene uniforme i duge cijevi. Oko nas samo stijene i pijesak i vjerojatno jedan auto svakih sat vremena. Tip nas zaustavi onako od daleka, kako se približavao autu vidio da smo turisti, nasmijah mu se, uzvrati polulagani osmijeh i mahne da idemo dalje. I to je jedini put da me zaustavila murja, a susretali smo ih po desetak patrola dnevno.
Da su nam sve ovo rekli na vrijeme, prošli bi još bolje.
Blizu hotela smo imali dugačku plažu koja je bila parcelirana po hotelima, a jedan dio je bio javni sa suncobranima za iznajmljivanje. Nismo htjeli na hotelsku plažu jer su tamo konobari stalno davili s pićem pa smo platili 10 dinara i uživali na miru s lokalcima.
Dobra stvar je što je odmah do nas bio suncobran pod kojem su sjedila 3 brkata murjaka pa smo se osjećali još sigurnije. Par dana kasnije smo skužili da nema straha i da su ljudi baš super.
Jel' te to i uredništvo Tportala čita :)
http://www.tportal.hr/biznis/gospodarstvo/80764…
hehe, prate me :) sad barem ima direktnih letova, prije dvije godine sam morao u daleku Ljubljanu na avion..
Evo sad se mogu i fotoaparati rentati :)
http://www.mojportal.com.hr/2010/08/08/rent-a-f…
Objavljen ti je članak na fun page-u od Sunčanog Odmora, isto tako i video :)
http://www.facebook.com/#!/pages/Zagreb-Croatia…
Nikada nisam bio u Tunisu, ali u zadnje vrijeme pratim sve što se ondje događa i tko što ima za reći pa ako sve bude po planu (a vjerojatno neće) možda već iduće godine napišem osobna iskustva i dojmove.
Ovo je u svakom slučaju zanimljiv blog post i koliko god ja htio da je i opširniji toliko će mi biti draže sve pa i više od toga doživjeti uživo.
odličan tekst..:-))..i ja imam samo pozitivnih iskustava iz Tunisa, a bio već tri puta..:-))..pozdrav