Prijeti li blogovima i blogerima istrjebljenje?

Jedno teško pitanje za još teži odgovor. No, ipak doći ću do zaključka da će blog nadživjeti čak i društvene mreže.

Mislim da samo istrebljenje blogera i blogova još uvijek nije na vidiku, ali da iz dana u dan broj blogera pada to je evidentna činjenica.

Razlog tome je eksponencijalni razvoj društvenih mreža, sve veća pristupačnost raznih gadgeta, sve više igraćih konzola te sukladno tome kultura bloganja jednostavno više nije toliko snažna afirmacija kod klinaca i mlađe populacije internetskih korisnika kao što je bila prije desetak godina, dok sami stariji blogeri ipak nisu dovoljni da spase svijet, a i godine su tu :)

Pogledamo li domaće blog servise vidljivo je da polako, ali sigurno izumiru. Tome možda nije direktan uzrok sve manji broj domaćih blogera već sve veći broj samostalnih i open source alata sa bloganje koji su daleko kvalitetniji i bolji za upotrebu od blog servisa. Nažalost, za razliku od stranih, domaći blog servisi skoro pa su stali u razvoju prije par godina i time si pripisali dugoročnu smrtnu presudu, a blog zajednici ne daju nimalo volje za razvoj i daljnje uživanje kreativnog internetskog prostora. Ne bi bilo na odmet da blog servisi koji iza sebe odredom imaju podrške kompanija punog džepa investira u razvijanje samostalne open source aplikacije. Ponekad je za zaradu potreban i investicija.

Screencasting, vcasting i podcasting

Nažalost, za ove tehnologije je ipak teško vjerojatno da će se vratiti na scenu kao punopravni konkurenti tekstualnom blogu. Razlog tome je što, usprkos mom neslaganju s tom činjenicom, tehnologija proizvodnje tog materijala obično bude zahtjevnija. Drugim riječima proizvodnja materijala sastoji se od više koraka, kao što su snimanje materijala, a prije toga priprema, pa obrada materijala i na kraju, mnogima mukotrpan, upload na Internet. Podcasting s kojim imam iskustva je izuzetno jednostavan i zahvalan način komunikacije s posjetiteljima, a s vremenom postaje sve lakši jer, isto kao i radijski voditelji, s iskustvom dobivamo kvalitetu, a i oslobodimo se prilikom snimanja. Možda ova vrsta emitiranja doživi neku, meni još uvijek, nepoznatu metodu publiciranja.

No, izumiranje?

Ne, ipak nikako. Ako portali i web stranice nisu potisnule novine i časopise u zaborav, te ako danas blogovi i društvene mreže nisu potisnuli portale i web stranice, isto tak buduće društvene mreže i razni gadgeti neće potisnuti blogove, već će modelirati proces publiciranja.

Facebook kao društvena mreža koja zaokupljuje puno pažnje današnje mladeži, ali i starijih, nije ni blizu da konkurira blogovima, štoviše sve većom primjenom, sve većom popularnošću Facebook sam sebi kopa neku vrstu rupe u koju će kad-tad propasti, jer kvaliteta sadržaja koja većinom obitava na Facebooku izuzetno je niska, a mikro društvene zajednice unutar Facebook mreže opisuju samo dosadu i neimaštinu ideja koja se rezultira masovnim kreiranjem grupa koja vole grupe i koje zaista nemaju smisla. A tu su još i besmislene ideje tvoraca Facebooka kojima se ipak malo previše zadire u privatnost i zaštitu podataka.

Sve češće na Twitteru dolazim do poruka u kojima korisnici gravitiraju ideji gašenja vlastitog Facebook računa. Osobno nisam ni ja daleko. Ako se ovako nastavi ugasiti ću ga.

Dolazimo do Twittera koji s druge strane dolazi kao mikro blog servis. Dakle, nije došao kao servis koji će ugasiti blog kulturu već servis koji će transformirati blog kulturu u kulturu mikro bloganja od 140 znakova. Uspješan je u tome, a još je uspješniji u zajedništvu s blogerom.

Da nema Twittera moj blog ne bi bio ni upola čitan kao što je sad. Da nemam blog ni moj Twitter ne bi imao toliko followera kolika ima sad. To je činjenica.

Gdje je budućnost?

Zasad je po mojoj slobodnoj procjeni budućnost bloganja izuzetno sigurna. Na početku smo imali web log koji je postao blog. Blog je nakon par godina djelomično inkarnirao u mikro blog, ali je isto tako i baza bloga i dalje ostala izuzetno zastupljena. Čak je i sam pojam bloga postajao sve jači i sve ozbiljnije konukrirao portalima, što još uvijek i radi. Budućnost je u geobloggingu. Dakle, jednom vrlo realnom zaokretu u blogosferi.

Zamislimo kako pišemo svoj blog na platformi u obliku Google Eartha. Drugim riječima odaberemo neku geografsku lokaciju, kliknemo add new post i pišemo. Ispravio bih netočan navod, geoblogging nije budućnost, to je sadašnjost. Isto tako smatram da će blogovi sve više dobivati na vizualnoj prezentaciji. Kako je odnedavno, a i danas vođenje bloga u obliku časopisa daleko prodornije od klasične blog platforme, tako će i skora budućnost donijeti standard vođenja bloga gdje će postovi izgledati kao prava mala dizajnerska čuda.

Zaključak

Blog je bio i biti će sve dok je interneta u ovom obliku. Ono što će se mijenjati su blogeri, servisi i alati, a na kraju krajeva i modeli publiciranja.

Na samom početku blog se distribuirao isključivo za računala. Danas je, uz računala, obveza svakog ozbiljnog blogera da ima inačicu za mobilnu distribuciju. Uskoro ćemo obvezno stavljati i inačicu za iPad i sve silne gadgete u obliku elektronskih digitalnih araka papira. A u bliskoj budućnosti RSS kanale će zamijeniti mobilne aplikacije čija će izrada biti jednostavna kao što je danas postavljanje bloga.

Što misliš, kakva je budućnost bloga?