Zadnja dva tjedna crnčim ko pseto kako bi mogao ubost toliko očekivani godišnji odmor i u potpunosti promijeniti okolinu da bi se odmorio, napunio baterije i nastavio crnčiti nakon povratka. Promjena okoline mi ne znači odlazak na Jadran, već odlazak iz države pa čak i kontinetna i biti što dalje od ovog sivila.
Zaposlen u privatnom sektoru, imam svoj obrt i imam 90% prijatelja koji su također u privatnom sektoru ili vlasnici malih obrta i poduzeća. Uz to ulazimo u novo obiteljsko zaduženje zvano stambeni kredit, gdje sam ja sudužnik jer već imam auto kredu i jer sam zaposlen u privatnom sektoru i banci nisam interesantan.
Uspješno poslovanje mog obrta je kad godinu završim u pozitivi. Kad vidim onu prekrasnu zaradu od par tisuća kuna na godišnjoj bazi, ali koja brzo nestane jer država sjeda na to kao predujam za porez i slični harač. Nije samo Harač harač, ima njih više, ali tek se jedan uspio proslaviti.
I kaj da radi jedan građanin orijentiran na IT sektor, a koji nema neko zaleđe, nekog ratnog profiterstva, nekog kuma u vladi ili bogate roditelje pa da živi na njihovoj “grbači”?
Radim ono kaj radim i na kraju krajeva sretan sam zbog toga. Zadovoljan i imam volje nastaviti jer vidim neki cilj, pa makar ga doživio pred samu penziju jer ću ipak nešto postići.
Cilj mi nije zasjesti u nekoj državnoj firmi, raditi od 7 do 15, svaki mjesec čekati plaću i gledati kako mi puca kurac ako nešto nije ispravno. Štiti me kolektivni ugovor, boli me.
Cilj mi je nešto postići i maknuti se odavde. Proći nešto više svijeta, ostaviti neki dobar projekt iza sebe, ali ne ostavljati tragove i nekretnine s kojima se onda netko okoristi. Biti zadovoljan i nikad ne čuti riječ depresija iz mojih ustiju ili ustiju moje okoline. Kad čujem tu riječ, poludim.
Za ostvarenje mojih ciljeva svakako trebam otići van iz Hrvatske. Recimo Srbija je već “prijateljskija” prema idejama, projektima. No, ipak ono što će biti je daleka Amerika. Projekt se radi, projekt će biti još par godina jedinstven. U Hrvatskoj nema publiku jer se mi tu bavimo jednostavnijim stvarima i gledamo kako nekoga zajebat kad okrene leđa. Amerikanci podržavaju i daleko jednostavnije projekte, mada je i kod njih trenutna politika investiranja malo zastala, što je u postocima vrlo malo, a opet uspoređujući s našim državnim proračunom skoro pa duplo više. I zašto se onda zajebavati ovdje?
Ispričati ću vam jedan čudan sam koji sam sanjao noćas i kojeg nikako da smetnem s uma. Prema nekom vjerskom uvjerenju najviše odgovaram agnostiku, ne zbog predsjednika već zbog toga jer postoji nešto negdje iznad nas što jednostavno nismo sposobni dokučiti i tu nastupa tzv. Crkva koja financijski to uspješno iskorištava. Uglavnom, san ide ovako:
Rano proljeće u SZ Hrvatskoj ili Europi. Cijeli pogled mi je ptičja perspektiva. Neka meni sad nepoznata ekipa prijatelje i ja biciklima vozimo po starim zidinama i puteljcima kojih uopće nema. Uletjelo u san par frendova s faksa, par iz djetinjstva, ali oni su bili ovdje samo statue, siluete i pojedinci koji su mi pokazivali neki put. Put je išao od nekud prema nekud što sam osjetio kao posao, projekt, nešto u tom smislu. Nakon prelaska nepostojeće željezničke pruge osjetio sam teroristički napad megalomanskih razmjera. Radilo se o otrovnom plinu. U džepu sam imao drugi dio ampule koja pomiješana s prvim djelom ampule, a koja je bila u rukama terorista, koji nisu bili islamisti, već romi, reagira i stvara otrovni plin. Zanimljivo. Kad sam u ruke uzeo tu ampulu iz džepa, iz ničega se stvorio jedan rom i ukrao mi istu te nestao u gužvi ljudi koja se odjednom stvorila oko mene. Nedugo nakon toga dolazi neopisivo veliki oblak plina. Panično sam s par sudionika/prijatelja krenuo prema jednoj uzvisini u neki objekat gdje smo s prozora gledali nezaustavljivo širenje otrovnog plina. Prvi val tog plina sam preživio. Nisam ništa osjetio. Bilo je ok. Pomislio, lažni alarm, ali cijelo vrijeme sam imao strah od smrti. Strah je bio prilično realan. Došao je drugi val. Gušenje. Ne mogu udahnuti. U glavi mi se vrtio osjećaj i želja da što prije umrem, da, taj nezaobilazni proces umiranja, gušenja prođe. Odjednom je sve prošlo. Lagano zamagljeni pogled sa zatamnjenjim uglovima slike. Kao neka kvalitetnija lomo fotografija s popriličnim vinjetiranjem. Pogled se diže jer se dižem s poda. Nikakvog gušenja nema, ali nikako da vidim išta kroz prozor. Nakon toga sam shvatio da uopće ne dišem i došao do spoznaje da više nisam na ovom svijetu s kojim sam krenuo u san. Bilo nas je četvorica. Nasred prostorije stol i možda četiri stolice. Znao sam da čekamo Boga ili Vraga. Nešto će doći. Odjednom se začuje neki neopisiv zvuk, nešto što nikad čuo nisam i što ljudski um ne može proizvesti. Nakon par sekundi zvuk prestaje. Dio sudionika u toj prostoriji mislim da je nestao. Ja sam ostao. Slika kao da se počela vraćati. Bol i neugoda u plućima se počela vraćati. Probudio sam se.
Nakon buđenja iz toga sna shvatio sam da je to prvi puta da sam umro u snu. Prvi puta da sam kao čuo nešto što ljudi vjeruju da je Bog, Alah, Budha ili netko treći. Zaspao sam opet. Nakon par sekundi u mutnom snu probudio se i već je bilo jutro. A ujutro inspiracija za blog post – Ja, Hrvatska.
Kako sam se već raspisao u prvom dijelu blog posta, u nastavku ću putem natuknica navesti par koraka koje bi ja sproveo da sam recimo neki ultimativni voditelj države.
Dakle sijedi Ja, Hrvatska:
- Okružio bi se s najvećim trustom mozgova, inteligentnim ljudima iz svih interesnih cjelina i prepisao na novo Ustav,
- raspustio bih 90% sadašnje vlade, ministarstava i doveo sposobne, obrazovane, realnosti svjesne mlade ljude i to maksimalno 50% sadašnjeg sastava,
- izbacio bih političare iz nadzornih odbora svih tvrtaka,
- bacio bih na koljena trgovački lobi i 80% njihovog budžeta usmjerio prema razvoju gospodarstva, privrede, dakle proizvodnje.
- 50% trgovački centara i lanaca bi postale baze za razvoj IT društava, tehnološki centri, kampovi, dakle okrenuo bih se budućnosti.
- Inzistirao bih uz sva moguća sredstva da Slavonija postane žitnica Hrvatske. Uvoz onog što možemo proizvesti u Hrvatskoj kazneno bih gonio.
- Turizam bi se razvijao prema potrebama ljudi. Prema mogućnostima. Uništio bih neku sadašnju lijenu i iskrivljenu sliku uspješnog turizma.
- Školstvo bi postalo trust znanja, a ne inkubatori za političare te ljude koji odlaze iz Hrvatske.
- Uveo bi velike igrače u Hrvatsku.
- Nabio bi na kolac kretene koji žele graditi još hidroelektrana i termoelektrana uz toliko sunca i vjetra oko nas. 100% okretanje obnovljivim izvorima energije.
- Rasteretio bih porezni sustava. Uništio sadašnji kilav i ne-učinkovit porezni sustav i digao novi iz nule. Uveo jebeni porez na kapitalni vrijednost!
- Ukinuo veliki broj općina i nekih županija. Hrvatska bi bila podijeljena na pet teritorijalnih jedinica s pet glavnih gradova, Varaždin, Zagreb, Osijek, Rijeka i Split.
- Ukinuo povlaštene mirovine svima koji ih ne zavrjeđuju. Bilo bi možda 100injak povlaštenih mirovina.
- Ukinuo privilegije političarima i saborskim zastupnicima. Nepojmljivo je da uz velike plaće, osigurane velike mirovine još imaju besplatna parkirališta, ulaznice, klopu i ogromne popuste. Ja da plaćam Šukeru parking? WTF? Čime su oni to zaslužili? Jer su političari? Ne!
- Sproveo bih informatizaciju društva, ali uz pouzdane i sposobne partnere. Pa makar ih uveo iz vana.
- Otvorio bih vrata stranim ulagačima.
- Omogućio bih jebenom Paypalu da u potpunosti uđe u Hrvatsku.
- Bankama bih zadao gornji limit kamata na kredite koji ne bi bio veći od 3%.
- Oslabio bih kunu da se potakne malo više izvoz, a onemogući uvoz.
- Posljednja stvar, dao bi Europi uvjete koje bi ona morala zadovoljiti ukoliko želi da Hrvatska bude njezina članica, a Slovenskim političarima i nacionalistima bih pokazao zube i dokazao im koliko su mali i nebitni za globalno društvo.
Eto, slobodno nastavite sa prijedlozima i podržite moju imaginarnu kandidaturu za ultimativnog voditelja Hrvatske.
Odlične ideje! Jel mi to vidimo predizborna obećanja? :) Šalu na stranu, mislim da bi stvarno bio dobar vođa. Jedno vrlo pametno, nepokvareno, vizionarsko razmišljanje s pogledom na budućnost. Svaka čast, trebao bi se kandidirati…
paypal će u novoj godini biti dostupan i kod nas jer se mijenja pravilnik o devizama (dakle mislimo na full verziju paypala)
Već je u dva navrata “trebal” doći. Posljednja velika najava je bila rujan 2009. godine. No ništa…
Jedini je problem što takva čista razmišljanja ne prolaze u politici i narodu.
Negdje kod točke 3. progutao bi te mrak :)
Misliš Mrak mrak ili tama mrak? ;)
U narodu bi prošla. Ljudi vide da je stanje, blago rečeno, katastrofa. I trebaju nam promjene. Ali ne promjene koje u predizbornim kampanjama navode razno-razne stranke nego prave promjene. Došli smo do točke kada više naš državni “CMS” ne može nastaviti, kada ga treba reprogramirati.
Odlična paralela. Vrijeme je da preplaćeni i loš CMS baziran na prastarom ASP kodu koji se vrti na starim Windozama zamijenimo s modernijom novijom i besplatnom opensource inačicom poput WordPressa. Dakle CMS koji neće uređivati i održavati pojedicni koji to rade isključivo zbog love već široke mase stručnjaka i intelekta koji će raditi besplatno za dobrobit svih korisnika. I kao takve će ih narod dobro nagraditi. Pa kaj nije nešto takvo i ideja opstanka države?
Eh sad, ne vjerujem da bi to baš dobro funkcioniralo da se radi besplatno za dobrobit svih korisnika. To funkcionira u Open Source svijetu u informatici ali nisam baš siguran da bi uspjelo u real life. Smatram da dobre stručnjake koji dobro obavljaju svoj posao treba i adekvatno platiti. Veći problem kod nas su, da oprostite na izrazu, jebivjetri koji su preplaćeni a ništa ne rade ili ne rade kako spada. Ne rade da obave svoj posao za dobrobit društva i poštenu zaradu, nego samo gledaju kako će se nabrzinu obogatit, prevarit nekoga, ukrasti i slično. Uz to, još jedan možda i veći problem je što je najveći postotak kriminala, umrežene mafije i slično upravo u politici. Dok se god ne iskorijeni takav mentalitet iz društva teško da se bilo što može promijeniti na bolje.
Oprosti Tomislave, ali ovo pokazuje koliko smo svi mi u Hrvatskoj neznalice. Većina stvari koje si naveo zvuče lijepo, ali to u praksi ili nije moguće, ili jednostavno ne znaš kako to izvesti.
Prije svega, većina ovih ideja je anti-demokratska. Prosvijećeni apsolutizam je lijepa stvar, ali je previše nestabilna da bi u stvarnosti funkcionirala, jer ju je prelako zloupotrijebiti. Svi mi umišljamo kako smo snažni i nepokolebljivi, ali svi smo samo ljudi i svatko od nas ima svoju cijenu.
U svakom slučaju, hrvatski problem nije u tome što su nam nesposobni na vlasti, nego što narod demokratskim putem bira takve. Žalosno, ali to je poanta demokracije.
A što se tiče tvojih točaka, evo komentara na neke koje su mi zapele za oko:
4. Jako lijepa fraza, ali to je okrenuto naglavce. Trgovački “lobi”, kako ga ti zoveš, nije uzrok nego posljedica. Trgovaca ima puno, i jaki su, zato jer je ekonomska politika u zadnjih 20 godina išla na ruku potrošnji na svim razinama, a samim tim i trgovini. Zato ne treba liječiti simptome, nego uzrok bolesti.
5. Opet ista stvar — stavljaš kola ispred konja, kako se to lijepo kaže. :) A tko će raditi u tim razvojnim centrima? Tko će to financirati? Nekretnine su najmanji problem.
6. Zašto? Otkud ti ideja da znaš koja kultura ima najbolji prolaz na tržištu? “Žitnica Hrvatske” je jedna od najgorih frazetina koje nam je samostalnost donijela. Ne — potrebno je omogućiti sustavne uvjete da poljoprivrednici mogu odabrati prave kulture i plasirati ih na domaća i strana tržišta. A o uključuje poreznu politiku, edukaciju i slično.
10. Oprosti, ali hidroelektrane su isto obnovljiv izvor energije. Bilo bi idealno kad bismo mogli izgraditi nekoliko manjih nuklearki, ali bojim se da za to nemamo novca. Iskreno ne znam koje je najbolje rješenje za energetiku, ali mislim da bi ju trebalo decentralizirati, te omogućiti pojedincima da sami proizvode struju i prodaju je u sustav.
11. Opet miješaš uzrok i posljedicu. Porezni sustav je alat, koji kao i svaki alat može biti upotrijebljen na dobar ali i na loš način. Treba znati što se želi postići u generalnoj ekonomiji, i onda iskrojiti porezni sustav prema tome. Dosadašnji pristup većine vlada bio je da se potiče trošenje, čime se ljudima stvara privid visokog standarda, koji se financira sve većim zadužnjima u inozemstvu. Nama sad treba poticanje proizvodnje i konkurentnosti, a to zahtijeva sasvim drugačiju poreznu politiku: suzbijanje potrošnje, poticaji investicijama itd.
15. Hvalevrijedna inicijativa, i ja ju podržavam u potpunosti, ali to je jedna od onih stvari koje ne možeš raditi na silu. Ljudi neće prihvatiti promjene koje su im nametnute, nego one koje ih same zanimaju. Čisto kao ilustracija (više karikatura), kaže se kako je Severina doprinijela više proširenju broadbanda u Hrvatskoj nego svi napori telekoma. :)
16. Ovo je moja “otvorena rana” pa skačem i na malo soli na njoj. :) Kao prvo, ovo ti je malo u suprotnosti s točkom 11 — želiš privući strane investitore, a kao prvo ukidaš im glavni porezni poticaj. ;) Ne kažem da ne treba uvoditi CGT, ali opet napominjem da porezni sustav treba krojiti prema ciljevima. Treba vidjeti kakve investicije se želi poticati, u koja područja i na koji način, ali to je sekundarno — glavni alat za privlačenje ulaganja jest da se zemlja učini konkurentnijom na svjetskom tržištu. A to prije svega znači učiniti radnu snagu konkurentnijom, a to se pak svodi na dva osnovna elementa: bolja kvaliteta (znanje, vještine, obrazovanje) i/ili niža cijena (na što se može utjecati poreznom politikom).
17. Toliko nebitno na globalnoj razini da o tome neću ni trošiti riječi.
18. i 19. Ponovo, samo liječenje simptoma, i to krivim lijekovima. Operacija uspjela, pacijent mrtav.
20. Reći ću ti samo da taj mač ima dvije oštrice. Hrvatska je jednako tako mala i nebitna.
Ukratko, jedna stvar koju treba imai na umu. Lijepo je sanjariti o “vitezu na bijelom konju” koji će doći na vlast i jednim potezom mača riješiti sve naše probleme. To nije moguće i neće se dogoditi, i jedini način da se izvučemo iz krize jest da svi zajedno prihvatimo realnost i stisnemo zube, smanjimo očekivanja i povećamo trud — od predsjednika države i vlade do beskućnika s kolodvora.
A što se tiče tvog projekta, javi se da bacimo neku kavu, možda ti mogu pomoći oko toga. ;)
Uf, iznenadi me ovom “studijom”, ali jedino što mogu reći je da si u pravi. Isto tako bi samo nepomenuo da je ovo moje, kako i sam veliš, više sanjarenje nego konkretne mjere. Uzmimo to kao apsolutna polazna točka kad bih išao detaljnije razmišljati o tome.
Za početak opaska; Naime, izražavam se kao građanin RH, dakle jedna prosječna individua koja još donekle razumije taj jezik kojeg većina Hrvata ne razumije. A kad malo bolje razmisliš, pa kaj su moje točke toliko različite od raznih obečanja predizbornih kampanja? Za svaku ide naknadno ogromna studija…
“Žitnica” Zašto? Naravno da za to treba preduvjete kako si i naveo, ali mislim da ako idemo prema tom cilju, koji bi mogao biti ostvarih u sliejdećih 10 godina to i ne ostvarimo. Zašto uvoziti mađarsku pšenicu u kukuruz kad ista raste na identičnom prostoru nekadašnjeg Panonskog mora. Jedna od stvari jest i okrupnjavanje zemljišta, poticanje proizvodnje, drugim rijčima potpuna reforma poljoprivrede. Huh, pa kod nas i nema nekog nacionalnog plana po tom pitanju, sve se to odnosi na poljoprivrednike pojedince.
Možda ne bih Avenue mall pretvorio u IT inkubator, ali recimo konkretno Čakovečki Merkur centar, jedniko veliko zdanje koje je poluprazno jer se netko požurio “sa zaradom”. Drugim riječima gradskoj politici je bilo važnije danas uzeti 1000 kuna, nego slijedećih 10 godina po 20 kuna mjesečno. Postoji kod nas nekoliko velikih zgrada robnih centara, propalih, zatvorenih, jedan također u Čakovcu je takozvani Međimurski trgovački centara. Tri etaže, parkiralište na krovu, tri kafića u sklopu njega. Radio skoro dvije godine. Danas zjapi kao prazno ruglo uz magistralnu cestu. Ugošćuje svega jedan kafić. Ok, privatni investitor, ali problem je i lokalna samouprava koja na postojećih 6-7 robnih centara u Čakovcu?!?! dozvoljava gradnju novih. Pa normalno da propada, da deseci milijuna odlaze u vjetar. Konkretnom vlasniku i gradu je lakše to ne dirati pa kako bude bude, umjesto da uz minimlane iznose, po principu inkubatora, daju šansu mladim tvrtkama, ne samo IT sektora, da stasaju svoje prve korake. Utopija za našu državu. Svaki grad ima barem jedan takav centar.
Paypal. Ali zašto ne bi potrošio koju riječ? Dakle, mi mali poduzetnici s idejom, s voljom i bez previše love bi vrlo rado uboli koji dolar i vani. Ideja mi je bila jednom mjesečno ili češće proizvesti koji predložak za wordpress, joomlu ili web i stviti u prodaju. Da to radim u Hrvatskoj? Prvi pitanje bi bilo koliko spustim na inicijalnih 100 kuna, a druga ideja bi bila kako ga ukrasti. I ja sam tako razmišljao, a ponekad još i razmišljam. Nekom freelancerskom idejom bi vrlo brzo došao do recimo 100 prodanih predložaka po 10 dolara i eto ti mjesečne plaće u nas. Eto poticaja da se idem dalje ravijati. Da, možda nekome to zvuči nebitno, ali ima nas dosta kome bi to promijenilo cijeli “mali poduzetnički” život.
Ma ovo sa Slovencima i Hrvatima je tako upalo kao gorki češće na kraju. Znam da su obje strane krive i odgovorne za dječje gluposti oko par kvadrata poplavnog murskog područja :)
Razgovarat ću s partnerom oko toga pa se javimo :)
Sve je to u redu — moje kritike tipa PayPala su prije svega bile vezane uz razlićitu razinu priče: ako pričamo o promjenama na državnoj razini, onda su takve stvari sitnica. Na osobnoj razini je druga stvar. :)
S tobom se slažem u vezi uvoza mađarske pšenice, kao i bilo čega drugoga što možemo sami proizvesti; ali to se ne rješava planskom privredom (da odmah i sve vrapce potamanimo? ;) ), već carinskom i poreznom politikom.
A što se tiče inkubatora, slažem se s tobom da je žalosno vidjeti takva zdanja. Ali opet, same zgrade su najmanji problem — Hrvatska je nažalost prepuna zgrada u propadanju ili u dobrom stanju ali neiskorištenih. Potrebno je strukturirati cijelu priču na drugačiji način, tako da su inkubatori i poduzetnički centar samo onaj krajnji “interfejs” prema privredi.
Može! :)
Krasne ideje i razmišljanja. Daj se kandidiraj, pa da te podržimo ;-) Jedino me muči kaj su mnogi imali ideje, no kad su došli na pravo mjesto da ih sprovedu, nešto ih je spriječilo. Pitam se što? :-)
Znaš onu staru: Power corrupts; absolute power corrupts absolutely.
Napokon netko pametan!!!! Ja bih, najradije, uzeo transparent na koji bi napisao “Meni je DOSTA!”, stao na Jelačić plac i čekao da mi se ljudi počnu pridruživati! :)
Da, Paypal je više na osobnoj razini.
Što se tiće tih centara, ok možda ne baš sve pretvoriti u inkubatore, za to treba pokrenuti veći broj koračića, ali ideja je bila, a sluha nema nitko, da se ti centri daju u jeftiniji najam mlađim poduzetnicima. Recimo za maksimalno 100njak eura mjesečno uz infrastrukturu. Ok, nema neke zarade na tome, ali ovako su daleko skuplji kad zjape prazni. A gle, za početak imamo zgrade :) mnogim idejama i poduzetnicima to predatavlja veliki problem, prostor, zašto ne povezati dvije strane.
Oprosti, ali mislim da je ovo “mnogim idejama i poduzetnicima to predatavlja veliki problem, prostor” predstavlja još jedan od velikih mitova domaćeg poduzetništva. Što će oni s prostorom? Ako će u njemu imati trgovine, nismo ništa promijenili. Ako će u njemu imati nekakve strojeve, proizvodnju — onda je prostor najmanji problem, strojevi su daleko skuplji. A ako će u njemu imati urede, a proizvodit će svojom pameti — recimpo programirati — onda im tek prostor ne treba, to mogu jednako tako i od kuće, treba im samo računalo i Internet.
Temeljna poanta ovih mojih komentara jest da treba prestati razmišljati kroz naočale koje smo naslijedili iz nekih starih vremena, već se osvrnuti oko sebe i razumjeti realnost. Osobno mislim da bi najbolji potez koji bi vlada mogla napraviti da osigura izlazak iz krize bio da u srednje (a možda i osnovne škole, barem 7. i 8. razred) uvede predmet “Osnove poduzetništva”. Možda bi trebalo desetak godina, ali uspjelo bi. :)
Svima je jasno da postojeća upravljačka garnitura nema niti znanja niti kredibiliteta za napredak i nužne promjene….alternativa je iznimno loša,postojeća opozicija na čelu sa SDP-om nije rješenje ( čast nekim dokazanim iznimkama,no potvrđuju pravilo )
Zasigurno ne postoji mogućnost napredka bez stvaranja nove političke opcije. Ona je moguća, postoji kritična masa ljudi kojima je dosta isfuranih likova u obje stranke, kojima je dosta partizana i ustaša, kojima je dosta nepotizna i nesposobnosti….problem je šta oni rade i nemaju vremena za zajbanciju…no to ne imanje vremena postaje preskupo za sve nas… stvarno- DOSTA JE !
Ajmo sagledati IT sektor, sotver. Slažem se da ako idemo otvarati dućane, butike i slično nismo ništa učili, naposljetku spomenuti MTC iz Čakovca je baš zbog toga i propao.
Apsolutno se slažem da je dovoljno računalo, pristup internetu i par kvadrata. Ali zar je to budućnost? Zar nije “zdravija” atmosfera kad bi u jednoj takvoj etaži otvorenog tipa u nekoj vrsti polusimbioze koegzistiralo desetak manjih poduzetnika? Ok, ja programiram neku aplikaciju. Trebam nekog tko bi mi radio projektiranje baze, pa još netko tko će malo to vizualno dotjerati, napraviti frontend, dakle neki webmaster. Svi su mi tu, u nekoj radnoj atmosferi :) Ekipa koja se specijalizirala na marketing je na drugom kraju etaže. Zajednički coffee facility pa sve puca idejama, dosjetkama…eh, možda opet sanjarim? :)
Ok, kritična masa je tu – DOSTA JE! :)
…i voditelj se pretvori u vođu.
Sanjariš! ;)
Mislim, bilo bi to lijepo na taj način, ali treba biti realan i sagledati širu sliku. Kao prvo, kod nas još uvijek postoji stav da freelancing nije pravi posao i da je bolje zaposliti se kod nekoga; a čak i da nije tako, nemaju svi stručnjaci poduzetničku crtu. A drugo, u informatici nažalost nisu sve specijalnosti pogodne za freelance biznis — konkretno si naveo primjer “nekog tko bi mi radio projektiranje baze”: sumnjam da ćeš naći ijednog freelance DBA, i to iz raznih razloga koje ovdje neću navoditi.
Kad je riječ o startup inkubatorima i akceleratorima, oni su jako dobra stvar i više nego potrebni u ovoj našoj situaciji. I dapače, tu ne treba otkrivati toplu vodu već se treba ugledati na one koji su takve stvari već napravili širom svijeta — Seedcamp, Y Combinator, TechStars i drugi. No vidjet ćeš da su svi oni pokrenuti “odozgo”, tj. od strane investitora koji su si željeli olakšati pronalaženje zanimljivih projekata, a to je u Hrvatskoj u startu osuđeno na propast.
Potencijalno dobar uzor je Londonski TechHub — http://eu.techcrunch.com/2010/07/06/first-pears… — koji je pokrenut “odozdo”, ali je dobio jake sponzore; no i on je tek na početku, i tek treba vidjeti kakva će mu biti sudbina. Za početak bi bilo dobro kad bi se negdje složio nekakav coworking prostor, makar i na privatnoj bazi; no moje osobno iskustvo jest da domaći freelanceri nisu previše zainteresirani za tu vrstu prostora, već im je puno draže raditi od kuće.
Ja već duže vrijeme vrtim neke koncepte u tom smjeru, ali nažalost dosad nisam naišao na previše interesa…
slažem se s onime što je berislav napisao. hrvatska će imati šanse onda kad bude počela podržavati poduzetništvo. ako uzmemo premisu da hrvatska != političari, nego hrvatska = hrvatski građani, očito je da ćemo izaći iz banane kad građani prihvate poduzetnički duh. a to se neće uskoro dogoditi jer je hrvatski san zaposliti se u državnoj firmi i odande dijeliti “jojs und božemojs” u periodu od 12 do 15 h kad se gleda na sat za ići doma.
hrvatska bi bila idealna zemlja za živjeti kad u njoj ne bi živjeli hrvati namćori. nažalost tomislave većina nije kao ti.
naravno ništa od toga mene ne sprečava da gledam svoja posla, a ostatak države prepuštam da se kupa u vlastitoj namćorosti ;-) po mogućnosti, u tišini, daleko od mene.
A ako iz ove rasprave izbacimo pojam freelance? Ubacimo coworking element.
Opet se vraćam na onu svoju etažu koju ću nazvati IT etaža. Recimo u prostoru gdje sam ja iznajmio ured koji je relativno jeftin, ali je zato i starija zgrada, posluju 4 IT tvrtke. Jedina komunikacija je bok ili zdravo u hodniku ili na gablecu. Svi smo mi tu jer nam je jeftino, da pljunem brojku, 500 kn mjesečno plus režije. Kad bi se nas i još toliko tvrtaka IT sektora prebacilo u jednu takvu IT etažu u najmanju ruku bi dobio bolju komunikaciju među nama. Na kraju krajeva kad tad bi možda netko od njih/nas zajedno s nekim krenuo u projekt. Ovako smo svatko zatvoren u svoj ured i svatko svojim poslom.
U bivšem sustavu te sobe su zasjedali razni rukovoditelji, drugovi, direktori OOURova i sličnih. Danas sve isto samo što su zasjeli mali poduzetnici i nestalo je međusobne komunikacije.
S druge strane jedna odlična, prozračna, otvorena zgrada zjapi prazna. Zdanju par godina, a već propada fasada, vlaga, nema prozračivanja. To je konkretni nonsense koji mene mući.
Jednog dana ću u ja raditi uredno svoj posao, “mentalno” što dalje od ove države, ali za to treba proći vremena i stati ne samo na noge već te noge staviti u poštene i debele čarape i na sve navući kvalitetne gojzerice. Meni prethodi još koja godina nedoumica gdje me svako plaćanje PDV-a baci korak u natrag :)
Ma ne možeš ti dekretom nametnuti suradnju ako ona nije potrebna ljudima. Ili ako nisu svjesni da im je potrebna. Otvoreni zajednički radni prostor nije pogodan svakome, ja najbolje radim kad sam zatvoren i izoliran, uz povremene sastanke i komunikaciju. Ako ljudima treba suradnja, oni će doći sami, jedino je potrebno bolje informiranje. A bilo je već pokušaja takvih okupljanja, ali zasad bez prevelikog uspjeha.
A što se tiče zgrada, kao što rekoh — ima i novih i starih zgrada koje iz raznoraznih razloga zjape prazne, i tu se ne može puno učiniti, osim da se kontaktira vlasnike i unajmi prostor. kako god okreneš, netko to mora platiti — TANSTAAFL. :)
Tomislave, nema potrebe čekati. Možeš uredno odmah krenuti raditi za svjetsko tržište.
A kako onda to bezbolno naplatiti, a da ne ode više od polovice novaca u državnu kasu i vođenje knjiga? Kad bi bio Paypal, laički govoreći, digao bih site, punio ga predlošcima, raznim dodacima za wordpress i šta ja znam čime sve ne.
Radio sam neko vrijeme kao freelancer za jednog amera, sve je išlo super, ali uvijek je bila neka frka sa napltom i sa knjiženjem love na moj osobni račun. Pa je to išlo putem jednog servisa preko kojeg sam skidao na moneybookerse, pa onda preko njih i banku. Lova je prošla nekoliko posrednika i svaki uzeo nešto. A da ne govorim kako u banci za Monebookerse zbog oskudnog znanja engleskoj jezika misle da se radi o ilegalnim kladionicama i pranju love :)
Ass we speak…vozim se doma iz ureda i prolazimo kraj jednog novog gradilišta. Trebalo se, pričalo se, da će se graditi stanovi, no danas vidim: LIDL!!! Ajme, majko moja. Lokacija nasuprot propalog spomenutog MTC centra i minuta pužjeg hoda od KTC centra, a sve to u krugu pola kilometra Mercatora, Kuflanda, Merkura. S time da su ostali robni centri na drugom kraju grada. Govorimo o Čakovcu. Malo većem selu i šaćici stanovnika.
Lokalna nam je uprava ipak više nesposobnija nego sam mislio. Tako da dižem ruke, gledam svoj džep i zaboli me za ovu tzv. državu.
Kako rekoh, javi se pa ćemo baciti kavicu.
A možda ne bi bilo zgorega i da ponovo pokrenemo OpenCoffee Club ili neko slično okupljanje za startupe? Ima li interesa?
Podsjećaš me na mene u svojim sanjarenjima ;).. Ako ti treba partner u USA, javi, možda odlučim promijeniti IP ;).. Stvarno je Dosta!