Nakon par mjeseci žvakanja ideje pokrenuo sam novi projekt na blogu. Riječ je o rubrici e-Interview gdje ću s vremena na vrijeme, a što redovitije, ugostiti osobe iz javnog života, osobe koje su ostavile trag iza sebe, te osobe za koje smatram da trebam izdvojiti i vremena i prostora na Internetu, odnosno, ovom blogu. Teme e-Interview-a će varirati, a pokušati ću povezati život i djelovanje intervjuirane osobe s jednom ili više tema ovog bloga, a to su Internet, društvene mreže, sigurnost na internetu i slično.

Prva gošća rubrike je Marija Lugarić, zastupnica pri hrvatskom saboru i diplomirana učiteljica. Marija je rođena 1978. godine, a završila je Filozofski fakultet, smjer Pedagogijske znanosti.
Saborska zastupnica je od 2000. godine i aktivno se bavi politikom i društvenim životom. Društvene mreže kao i Internet su joj sastavni dio života.

Za početak bih objasnio par kratica koje se spominju u tekstu: FB – Facebook; TW – Twitter; RL – Real life, stvaran život; F2F – Face to Face, direktni, osobni kontakt.

Internet koristim aktivno i svakodnevno negdje od 1997. ili 1998., od trenutka kad sam otvorila svoju prvu mail adresu. A koliko često? Pa stalno ;) Blaženi Blackberry ;)

Koje su ti primarne i redovite radnje na internetu? (email, forumi, komunikacija, informiranje, …)
Svakodnevno: e-mail, društvene mreže, čituckam vijesti po portalima, guglam ono što me zanima.

Da li si aktivno prisutna na društvenim mrežama? Kojima?
Aktivna sam na Facebooku, Twitteru i Foursquare-u (jel računamo i ove geolokacijske u društvene mreže?), a nešto manje na LinkedIn-u

Ako da, koliko često koristiš iste? Recimo Twitter, Facebook, LinkedIn, …
Na FB i TW sam stalno online. Dobro, nisam kad spavam :) LinkedIn otvaram rjeđe, ako mi netko pošalje poruku ili dobijem zahtjev za novom vezom.

Koliko imaš Twitter followera? Facebook prijatelja?
TW followera imam 763, a FB prijatelja 2256. Uh, nisam ni znala da je toliko toga…

Stavljaš li ili, bi stavila, privatne informacije, fotografije na društvenu mrežu samo za neke prijatelje?
Kad na FB stavim privatne fotke ili napišem nešto privatno, to je dostupno svim mojim prijateljima. Naravno, pazim  što stavljam. Jer jednom nešto objavljeno na netu (ma u kako malom krugu ljudi), onda je to javno.

Smatraš li da bi javne osobe trebale biti prisutne na društvenim mrežama te biti, koliko je moguće, u aktivnoj komunikaciji sa ostalima?
Apsolutno. Inače, koji je smisao postojanja na društvenoj mreži ako ona ne uključuje aktivnu komunikaciju? To je fake, a onda je bolje bez toga.

Da li društvene mreže mogu olakšati komunikaciju među ljudima, bilo poslovno ili privatno, ili pak suprotno, zbog velike raširenosti, uništavaju zdravu međuljudsku komunikaciju?
Među normalnim ljudima, olakšavaju komunikaciju. Sa svojim prijateljima iz RL-a (pa čak i obitelji!) bolje komuniciram ako su na društvenim mrežama jer kad se vidimo F2F onda smo lišeni trivijalnosti koje smo već virtualno izmijenili, pa vrijeme koje imamo na raspolaganju možemo kvalitetnije iskoristiti. S druge strane, preko društvenih mreža sam upoznala mnoge zanimljive ljude s kojima sam druženje nastavila i u RL-u.

Danas je dosta aktualna situacija vezana uz Facebook i kršenja privatnosti. Smatraš li da FB krši ta prva ili je to ipak previše “napuhano”?
Mislim da je zericu napuhano. Ništa na FB ne postoji ako to korisnik ne objavi. Prema tome, što ne želiš da se zna ili vidi, ne objavljuj. I privatnost je sačuvana. Poseban je problem kod djece i adolescenata koja nisu uvijek svjesna što objavljuju, ali to je odgovornost roditelja koji moraju, kao i u ne-virtualnom životu, znati što im djeca rade i s kime se i kako druže. Naravno, ta prilagodba roditelja ali i obrazovnog sustava ne ide lako kao ni učenje o toj novoj vrsti odgovornosti. Paralela: svi znamo da brza vožnja ubija, ali ipak nitko auto industriji ne postavlja zahtjev da ugradi limitatore u aute kako oni ne bi vozili brže od, ne znam, 80km/h. Tu smo odgovornost naučili, moramo i onu na internetu. Društvene mreže ne krše privatnost; eventualno je redefiniraju.

E-mail, svakodnevna aktivna komunikacija ili pak samo po potrebi?
Nažalost, gotovo svakominutna. Malo se šalim, svakodnevna, svakodnevna… Dnevno primim u prosjeku tridesetak mailova i na isto toliko i odgovorim. A ima dana kad poželim i komp i Blackberry baciti kroz prozor jer nikad kraja mailovima.

Odvajaš li privatne e-mail poruke od poslovnih ili sve dolazi u jedan mailbox?
Imam različite adrese (čak i nekoliko poslovnih), ali na kraju mi sve dolazi u jedan inbox. Na, kako ne bih imala kaos, u inboxu mi se stvari dijelom automatski, a dijelom to ja činim ručno, razvrstavaju po nekoliko foldera (datoteka) pa tako i usput slažem i prioritete za odgovor. Pa se jako koristim onim šarenim zastavicama u boji i tak. Malo kompliciran sustav, ali funkcionira :)

Koristiš li Internet telefoniju u komunikaciji? Recimo Skype.
Eh, to ne koristim. To bi mi doista bilo malo previše, iako me mama i tata (koji ne žive u istom gradu kao i ja) nagovaraju na Skype kako bi me mogli vidjeti kad sa mnom razgovaraju. Još nisam popustila. ;)

Smatraš li da su državna tijela (vlada, sabor, predsjednik, ministarstva) dovoljno prisutna na internetu ili tu još ima puno prostora za širenje?
Sva su državna tijela prisutna na netu, ali mislim da je veći problem kvalitete te prisutnosti. Osobno mi je najbolja stvar na internetu mogućnost neposredne komunikacije i naša državna tijela bi morala samo „postojanje“ na internetu, nadograditi i s tom komunikacijom.

Da li bi bilo interesantno za javnost, ali i korisno za Sabor, da se bitni detalji sa rasprava prenose na Twitter timeline te se time i omogući povratna reakcija korisnika?
Za Sabor bi bilo korisno da se takve stvari plasiraju u realnom vremenu u zainteresiranu javnost i da se toj istoj, zainteresiranoj, javnosti omogući i neposredna reakcija. Palo mi je na pamet kakav bi urnebes bio da imamo u Saboru Twitter-Wall :) No, važnije od toga da se stvari iz Sabora plasiraju van s plenarnih sjednica (kad je u osnovi već sve definirano), jest javnost uključiti u rad kad se neki prijedlog zakona izrađuje jer tada ima puno više prostora za dodavanje novih prijedloga ili modifikaciju postojećih.

Da li je gore spomenuto ipak “znanstvena fantastika” za Hrvatsku? :)
Pa trenutno je, ali je i vrlo izvjesna budućnost. Naš Zakon o  pravu na pristup informacijama obvezuje da se o svakom zakonu u nacrtu mora obaviti javna rasprava i da se svaki prijedlog mora objaviti na web-stranicama. Nažalost, mnogi to ne poštuju, ali se tu u konturama vidi da će direktna i neposredna komunikacija građana i tijela državne vlasti biti činjenica.

Za kraj, imaš li svoj blog, web stranicu gdje te posjetitelji mogu čitati, pratiti?
Imam blog, www.marijalugaric.bloger.hr, ali mi je blog u zadnje vrijeme kao zapušteno čedo/vrijeme!), pa me radije potražite na Facebooku ili Twitteru.

Hvala :)

Izvor fotografije: Advance.hr