Polako diljem interneta sviću razni servisi koji nude backup e-pošte sa Gmaila, arhiviranje, spremanje, skidanje i naknadno kategoriziranje i organiziranje. Sve je to ok, samo što neki od njih ne skinu baš sve poruke, neki puknu nakon određenog vremena, a neki jednostavno ne skidaju e-mailove kojima imaju ASCI znakove u njima kao što su +, -, naši znakovi i slično. I što je onda najsigurnije?
Rijetki se sjećaju dobrih starih POP računa, Outlooka, Mail-a, Eudora i sličnih servisa. Ok, možda ne rijetki, ali ja sam svakako te servise stavio iza sebe jer nekako više vjerujem serverima i hard diskovima u Google datacentrima nego vlastitom računalu kod kuće. To govorim čisto iz iskustva jer otkako e-mailove ostavljam Googlu na čuvanju još ni jedan nisam izgubio, zametnuo ili ne pronašao kad zatreba. Sve to ima svoju cijenu, ali doslovno cijenu. Polako se približavam 80% zauzeća prostora i polako moram razmišljati ili o uplati pa da dignem kvotu ili skidanju e-mailova na računalo i arhiviranje na DVD i ine medije.
E sad, kalkulacija je jednostavna, vrlo jednostavna, a prikazana je na cjeniku koji nudi Google. Pet dolara godišnje je recimo jedna do dvije kave koje popijemo i zaboravimo na njih već 10 minuta nakon što smo ih popili. Dakle, moja odluka je pala, sadašnjih 7 i pol GB dižem na 20 GB.
Naknadno uviđam da umjesto 7,5GB sveukupno imam 8,3GB
S druge strane, meni malo čudno, ali ima onih kojima je puno plaćati 5 dolara svake godine, ali ima i onih koji iz principa neće plaćati neke servise poput ovih. Ne znam, moj princip je platiti ono kaj koristim, zašto ne, ponajviše u ovom slučaju e-mailovi su mi puno bitniji od pišljivih 20 kuna godišnje.
Da pređem na konkretnu temu posta, kako skinuti e-mailove na lokalno računalo. Ima više načina, ali ja ću ovdje opisati meni najjednostavniji i onaj koji bi/budem koristio u slučaju da ih idem backupirati lokalno.
Prvi korak je klik na Postavke o odabir kartice Prosljeđivanje i POP/IMAP. U drugom pasusu imamo nekoliko opcija za aktiviranje. Odabiremo opciju prvu koja glasi “Omogući POP za svu poštu (čak i poštu koju ste već preuzeli)”. Određujem što će sustav raditi sa porukama kad se pristupa POP protokolom, opcije su slijedeće ili će ih sačuvati, odnosno ne dirati, ili će samo kopirati i označiti kao pročitanu, može ih arhivirati, a može ih i obrisati sa sustava. Ja bi odabrao da ih ne dira.
Kad smo spremili te opcije, slijedeće što je potrebno je konfiguriranje POP ili IMAP klijenta, to je u većini slučajeva ili Outlook, Eudora, Mail i slični. Upute za konfiguriranje svakog pojedinog POP ili IMAP klijenta će te pronaći na Gmail stranicama za pomoć. Te postavke nije moguće generalizirati te ovise o pristupnim podacima, klijentu i opcijama koje smo aktivirali.
Eto, sretno i pokušajte ne gubiti e-mailove.
da, nije 5 dolara puno ali ako koristiš google appse (iskreno nisam probao ali tako piše u dokumentaciji) onda ti google dozvoli povećani mailbox isključivo za SVE korisničke accounte pa ta brojka može narasti relativno brzo
to je i dalje jeftino u biti besplatno
ja sam baš prije par dana otkrio da postoji filter npr. before:01/01/2006 pa se onda lako mogu brisati stare poruke
koristim appse, da google račun se digne na recimo 20gb s time da tu idu svi servis, ali ono što je meni najbitnije jest gmail i docsi za što će me 20GB držati slijedećih cca 5 godina.
Nekako nemam “snage” brisati stare mailove koliko god oni bili stari, murphy će uletjeti u spiku i taman kad očistim stare mailove zatrebati će neki od njih :)
da, nije 5 dolara puno ali ako koristiš google appse (iskreno nisam probao ali tako piše u dokumentaciji) onda ti google dozvoli povećani mailbox isključivo za SVE korisničke accounte pa ta brojka može narasti relativno brzo
to je i dalje jeftino u biti besplatno
ja sam baš prije par dana otkrio da postoji filter npr. before:01/01/2006 pa se onda lako mogu brisati stare poruke
koristim appse, da google račun se digne na recimo 20gb s time da tu idu svi servis, ali ono što je meni najbitnije jest gmail i docsi za što će me 20GB držati slijedećih cca 5 godina.
Nekako nemam “snage” brisati stare mailove koliko god oni bili stari, murphy će uletjeti u spiku i taman kad očistim stare mailove zatrebati će neki od njih :)
A ne muči te kaj Google “pročita” svu tvoju pošta i time gradi bazu podataka tvojih interesa?
A ne muči te kaj Google “pročita” svu tvoju pošta i time gradi bazu podataka tvojih interesa?
Kao prvo, meni se ne sviđa to što Google čita i analizira mailove s gmailai tako prikupljene informacije kasnije koristi.
Kao drugo, mailovi na gmailu su lakše dostupni hakerima od moje arhive mailova (od 90-tih do danas) koju imam na CDovima u ormaru. Jeste da je pretraživanje mailova po sadržaju lakše na gmailu, ali koliko često zapravo trebamo mailove stare desetak i više godina?
Ja nikada ne bih na gmailu držao mailove s osjetljivim podacima, npr. passwordi, jer znam ljude kojima su hakeri upali u gmail, pokupili passworde i onda, recimo, njihove web sajtove preregistrirali na sebe.
Za bezveznu prepisku gmail je odličan, ali osjetljive mailove radije držim na svom kompjutoru i u svom ormaru.
Gmail je puno više od “bezvezne prepiske”. Znam puno ljudi koji su doma po diskovima gubili mailove, ljude koji su dobivali čireve na želucu jer su zabunom ili čisteći računalo izgubili bitan mail.
Ovo sa passwordima je normalno. Dolazi password, logiraš se i mijenjaš u neki svoj password. Daleko od toga da ja preporučam ili zagovaram držanje osjetljivih podatak poput zaporaka na gmailu ili bilo kom servisu. Isti tako isti nisu sigurni ni na osobnom računalu spojenom na internet.
Redovito održavanje sustava od strane korisnika, a pritom mislim svako određeno vrijem promjena passworda, generiranje kompleksnih passworda nije sigurnosna rupa.
A ovo što gmail čita i analizira mailove polako postaju pričice tipa “trla baba lan”. Budimo malo realni i ogledajmo se oko sebe. Facebook, twitter, banke, dućani, zavod za zapošljavanje, financijske agencije, sudstva, političari, statistike, novinari, sakupljači raznih pretplata, auto serviseri, svi koji nas traže bilo kakav podatak, svi oni manipuliraju našim podacima.
Kao prvo, meni se ne sviđa to što Google čita i analizira mailove s gmailai tako prikupljene informacije kasnije koristi.
Kao drugo, mailovi na gmailu su lakše dostupni hakerima od moje arhive mailova (od 90-tih do danas) koju imam na CDovima u ormaru. Jeste da je pretraživanje mailova po sadržaju lakše na gmailu, ali koliko često zapravo trebamo mailove stare desetak i više godina?
Ja nikada ne bih na gmailu držao mailove s osjetljivim podacima, npr. passwordi, jer znam ljude kojima su hakeri upali u gmail, pokupili passworde i onda, recimo, njihove web sajtove preregistrirali na sebe.
Za bezveznu prepisku gmail je odličan, ali osjetljive mailove radije držim na svom kompjutoru i u svom ormaru.
Gmail je puno više od “bezvezne prepiske”. Znam puno ljudi koji su doma po diskovima gubili mailove, ljude koji su dobivali čireve na želucu jer su zabunom ili čisteći računalo izgubili bitan mail.
Ovo sa passwordima je normalno. Dolazi password, logiraš se i mijenjaš u neki svoj password. Daleko od toga da ja preporučam ili zagovaram držanje osjetljivih podatak poput zaporaka na gmailu ili bilo kom servisu. Isti tako isti nisu sigurni ni na osobnom računalu spojenom na internet.
Redovito održavanje sustava od strane korisnika, a pritom mislim svako određeno vrijem promjena passworda, generiranje kompleksnih passworda nije sigurnosna rupa.
A ovo što gmail čita i analizira mailove polako postaju pričice tipa “trla baba lan”. Budimo malo realni i ogledajmo se oko sebe. Facebook, twitter, banke, dućani, zavod za zapošljavanje, financijske agencije, sudstva, političari, statistike, novinari, sakupljači raznih pretplata, auto serviseri, svi koji nas traže bilo kakav podatak, svi oni manipuliraju našim podacima.