Nemam previše što za objašnjavati, osim male prezentacije zadatka koji sam si zacrtao za danas. Uglavnom, imam jedan laptop “viška” na kojem sam dosad vrtio Suse Linux. Odličan je to OS i ne bih ga mijenjao da jednostavno nemam danas višak vremena, višak laptopa i bujnu maštu. Zadesilo me da na DVD imam neiskorištenu Win7 instalaciju i prazan serial za godinu dana. Pa aaajmoooooooo.

Pri samom početku sam došao do problema kojeg nisam imao ideje riješiti već formatiranjem cijelo kompa. Naime moj Win7 dvd nije bootabilan. Downloadao ISO i taj iso na Macu zapržio na DVD koji bi trebao biti bootabilan, međutim nije. Jutros sam zapržio još jedan DVD koji bi trebao također biti bootabilan no, ni taj nije. Kako sam već odlučio taj laptop staviti na Win7 platformu jedino što mi je preostalo pronaći neki win bootabilan CD ili DVD. U ormaru sam pronašao prastari prašnjavi CD sa Windows 2000 kojeg sam bio dobio još prije ohoho godina sa desktopom kojeg ni neznam više gdje je. Pa ajmo prionuti poslu.

Ubacio sam CD u laptop, pričekao nekoliko minuta da se učitaju fileovi potrebni za setup. Nakon toga standardno F8, pa brisanje svih triju linux particija, kreiranje jedne od 156 gb i formatiranje. Nakon 45 minuta i previše čekanja na 27% odlučio sam hard restartati i posložiti manju particiju, jer 156 gb je očito preveliki zalogaj za Win2000.  Ajmo sa 30 gb. Prolazi.

Skoro sam već zaboravio da Windowsi traže serijski broj. Zanimljivo. Moj naljepnica s licencom je bila zaljepljena na stražnji dio kućišta računala. A spomenuo sam prije da ni neznam di je to računalo.

Uputio sam se u mračna područja internet svijeta (nekad mi to bio drugi dom) da bih pronašao serijski broj mojih Win2000. Trebalo mi 3 minute, od toga mi se Firefox osvježavao dvije minute. Kako su mi stanoviti windowsi trebali svega pola sata čisto da se prisjetim kako je to nekad izgledalo, a da preko njih instaliram Windows 7, nisam smatrao da previše kršim licenčna prava Microsofta. Heh, neki se love za glavu, neki se smiju, neki si misle “koji papak”, ali ja sam fino odlučio legalizirati se i ne krasti tuđe djelo, jer znam kako je kad netko ugrade moje dijelo, što fotografiju, što kod, što dizajn.

Nakon uspješne instalacije win2000, opet sam vidio kako izgleda računalo bez i jednog drivera, 640×480 rezolucija, nema zvuka, drivere za ploču, net ne radi, dakle apsolutno neupotrebljivo računalo. Ubacih Win7 DVD jer sam već u ovoj fazi htel što prije završiti taj započeti cirkus, a nekako je i vrijeme brzo prolazilo, što i je odlika instalacije windoza. Nakon 10ak sekundi uleti mi prozor da imam prestaru verziju windowsa za instalaciju te neka instaliram XP ili neka pokrenem bootable instalaciju. Uzimam telefon, zovem par frendova u nadi da ću pronaći neki XP. Nula bodova.

Lagano razočaran Microsoftom (neznam po koji put već), uzimam Suse 11.1 DVD u ruke, ubacujem u DVD, brišem sve particije, i poštam user friendly instalaciju. Odabirem KDE 4 umjesto dosadašnjeg Gnome-e, uključujem apsolutno sve, od office toolova, grafičkih dodataka, servera, …. palim TV. Nakon 45 minuta na laptopu me dočeka već instalirana inačica, spojena na net, grafika podešena, svira muzika, ikone posložene po desktopu baš onako kako trebaju. Linux, točnije SUSE, točnije novi KDE me naprosto opet očarao. I opet sam si ponovio onu staru u glavi: “Kaj mi bilo da sam htel staviti widnoze na komp?”