Imam odličnu ideju. Imam sve u glavi, na papiru, ali nemam love za investirati. Nemam dovoljno znanja programiranja za realizaciju. Ideja je odlična. Ponavljam se?! Uglavnom ako ima koji dobar web programer koji bi uložio vrijeme u projekt i razvijao time bi postao suvlasnik, te možda zaradi velike novce, a možda i male. No, veće su šanse za velike, nego manje. Dobiva 33% vlasništva. Zašto 33%. Zato jer 33% ide meni i 33% osobi za marketing, a 1% je takozvani manevarski postotak.

Jučer na kavi u jednom gradiću imao sam prosvjetljenje. Jednostavno iz ničega, iz situacije pražnjenja misli, mentalnog odmora, uletjela ideja, uletio jedan novi vid socijalne grupe, koji ako bude pokrenut upravo onako kako sam ga zamislio ili će parirati Facebooku ili će ga u međuvremenu netko kupiti ili će jednostavno propasti u što ulažem 1%. Ako unutar 14 dana ne pronađem nekakav način da se krene u realizaciju iste pokušati ću prodati samu ideju većim igračima. Ne za novce, već za udio u vlasništvu. Nisam se baš naspavao upravo zbog nje. Najgore što se može desiti je da se oglušim.

A sad bi krenuo korak dalje. Kako čovjek u Hrvatskoj s dobrom idejom da krene u realizaciju iste? Jednostavno. Izdvoji 5 000 eurića početnog kapitala i investira u odličnog programera. No, ako čovjek nema 5 000 eura? E, onda ih traži putem Interneta, traži prijatelje, partnere. Ako nikoga ne pronađe? Ideja propada, pa to je normalni hrvatski moto.

Ako slučajno uspije pronaći investitora za programera, onda slijedi investiranje u marketing. Neki sretnici imaju u društvu PR menadžera koji će možda to odraditi pro bono ili na ime su-vlasništva, no neki će tražiti velike novce, jer će odjednom vaša ideja biti najbolja na svijetu. I naravno, ako ste imalo ozbiljni u naumu, onda svakako treba “napustiti” hrvatske granice.

Odlazak u banku sa idejom i molbom da investiraju, odnosno, da daju neki relativno povoljan kredit je skoro pa nemoguće. Sad ću biti otvoren, banke su najgore što se čovjeku može desiti. Kaj god radili s njima sve to one dobrano naplate, a ništa ne nude. Štednja? Oni zarade daleko više nego vi na ime kamata. Krediti? Dizanjem recimo stambenog kredita u iznosu od nekih 80 000 eura (što je danas dovoljno za neki omanji stančić) vi 30 godina plaćate 222 eura stan, a 460 plaćate banki kamatu, odnosno njihovu zaradu. A da bi uopće dobili ovakav ugovor sa Vragom morate im doslovno dati sve. Svoje plaće, hipoteku, životno. I kad im sve date, onda će vas uništavati do kraja života. Ali jeb’ga drugačije ne ide.

No, kako sad na kraju uspješno pokrenuti projekt? Druga ideja koja mi se već duže vrijeme vrti po glavi je online “idejarnik”. Dakle baza raznih ideja korisnika, koje su povezane sa drugom vrstom korisnika, a to su investitori, odnosno ljudi s lovom. To sam nešto krenuo, oke, dosta sam već i napravio i možda kroz mjesec dana i izbacim na tržište.

Oglasnik

Prodajem Shuutoku.com, twitter klon. Prodajem Recijavno.com, nema klona, ideja originalna. Prodajem Mojfotoblog.com, vizualni mobloger. Kupite, da mogu investirati u svoju ideju. Sve za 5 000 eura.

Ste razmislili o investiranju u moju ideju?