Danas nije problem kreirati neki web servis ili website upravo onako kako smo si ga zamislili. Proizvodnja weba je dostupna svakome zato i webmasteraj pada na niske grane jer uvijek postoji netko jeftiniji, neki kumin sin ili mali od susjeda koji to može napraviti jeftinije. Dakle sami proces izrade je prilično automatiziran i jednostavan. Recimo za pokretanje servisa poput jednostavne inačice Facebooka potrebno vam je malo vremena i nešto znanja osnovnih pojmova rada sa serverom ili hostingom. Dakle potrebno je instalirati WordPress MU, BuddyPress plugin, pronaći Facebook sličnu temu i to je to, malo poigravanja u administraciji te unutar par sati imamo sasvim solidan multi-korisnički društveni servis. No, izrada toga se ne isplati jer jednostavno postoji previše sličnih servisa i skoro je pa nemoguće da upravo vaša kopija bude primijećena od strane korisnika. Osim ako imate predobru i jedinstvenu ideju. No u današnje vrijeme to je skoro nemoguće.

Današnji “veliki” web igrači se masovno okreću svojim posjetiteljima te pod svaku silu guraju takve web servise. Razni novinski dinosauri koji nekad nisu ni pomirisali svoje čitatelje, a ignorantna i nedruštvena gomila fotoreportera i novinara nikad nije čula za riječ bonton, danas uvelike okreće svoju žižu zbivanja samim posjetiteljima te im velikodušno dozvoljava da održavaju razne servise poput Mojahrvatska, dok oni uredno plasiraju reklame i oglase te ubiru zaradu. Prije bezobrazni fotoreporteri i novinari danas manji od zrna graška žicaju svoje čitatelje da ih podrže u štrajkovima jer gle slučaja, njihovi im poslodavci, koji su odavno u rukama stranih ulagača, prijete otkazima ukoliko ne povećaju svoje norme. Osobno znam kako radi jedan takav dnevnik i svakako bi radije bio bez posla nego rob tom sustavu. S druge strane pojedini fotoreporteri, koji će uskoro završiti na ulici, u njima vide bogove, odlične poslodavce te su dika i ponos svima oko sebe. Smiješno. Novinartsvo i fotoreporterstvo pada na još niže grane od webmajstora, a oboje u neku ruku kreiramo sadržaj kojeg konzumira masa.

Ono što me najviše smeta u svoj toj priči je činjenica da odjednom ti giganti hrvatskog novinarstva budu otvoreni i dozvoljavaju običnom puku da pišu članke, blogove, objave, vijesti i najave za njih te ih u neku ruku poistovjećuju sa svojim “visokoškolovanim” reporterima i novinarima. Nije čudno da su ovi bijesni jer im se stolice tresu više nego ikada. Činjenica je da možda 1% tih reportera ima završeno adekvatno školovanje, fotografiju, te su došli do spoznaje da su upravo oni ti koji se prvi mijenjaju za jeftinu ili besplatnu radnu snagu, čitatelje-autore. S druge strane, osim HND-a i nekolicine blogera, uključujući i sebe samoga, ti isti papirnati novinski giganti baš i ne staju na stranu blogera koji može ili u zatvor i izgubiti većinu ili biti na slobodi, ali izgubiti sve. Takvi “boljševički” potezi lokalnih vlasti i pravosuđa te ignoriranje pravne države nisu problemi stranih vlasnika domaćih dnevnih tiskovima. Njihov bitak je zarada. Nema zarade nam posla.

Već par dana gledam onu jeftinu reklamu MojaHrvatska i promociju tipa “I ti reci što te mući” te ne mogu vjerovati koliko im loše ide poslovanje. S jedne strane imam osjećaj da su “kopirali” moj prijašnji i još uvijek aktivan, ali nikad dovršen projekt “Reci Javno I nek se daleko čuje”, a s druge strane me bocka filing da su ipak uz nekoliko godina zaostatka skužili da papir nema budućnosti, te da će svi oni fotoreporteri umjesto preskupih fotoaparata fino dobiti mobitele i ftp accounte, a novinare zamijeniti s čitateljima.

Uglavnom ne pada mi napamet kupiti novine, ni u kom obliku, jer ono što se nalazi unutra je isto ono žutilo koje svakog dana gledam po raznim portalima.

Apel za kraj: Vratite nam Net.hr kakav je nekad bio, ne vizualno, ali barem sadržajno, jer imam taj običaj posjetiti s vremena na vrijeme dobar portal pročitati koju vijest. Danas ili Simonima ne voli Antu, ili je Darinka nazvala Jovanku glupom kravom, ili je neka pop pjevačica pokazala međunožje ili pak je već izlizana Nives po n-ti put izbjegla silovanje u djetinstvu. Koliko moraš biti jadan i beskrupulozan da ili lažeš o svojoj prošlosti ili je kao takvu iznosiš u javnost, a sve i ime par godina medijske pažnje, nakon toga će isto kao i svi dosad pasti u vječni zaborav.

Mediji su postali rak rana ovog društva. Upravo su oni koji iskrivljuju naše potomstvo. Ja sam kao klinac znao koji su planeti oko nas, znao sam i poznao kontinente, države, bio sam kulturno osviještena osoba, slušao kvalitetnu muziku. Današnja klinčarija slušaš turbo folk, misle da je hrvatska kontinent, ne zna di je Australija, i uvjereni su da je zemlja ravna ploha, a centar svemira su Gotovčevi, Big Brother ili Farma.