Nekima da, a nekima i ne. Recimo meni osobno je bio isplativ. Naime našao sam se između dva posla.

Otišao sam iz jednog informatičkog obrta, gdje je plaća bila recimo nekih 30% onog što smatramo prosječnom plaćom. S time da je poslodavac od svih nas tražio rad, disciplinu, vođenje projekata te naravno organizacija projekata. Za mizeriju koja je jedva pokrivala kredit za auto, prijevoz koji smo sami plaćali (putni troškovi su bili fantazija) te naravno ako si gladan moraš jest, nema obroka. Kap koja je prelila čašu kod svih nas je bilo njegovo nesposobno “bossovanje” te bahaćenje samim sobom. E da, plaća nekad došla, nekad nije. Još dan danas nam duguje novce. U toj situaciji nam je pametnije bilo ostavit ga samog, okrenuti se u drugom smjeru, te konačno poslovno zaživjeti. Sva trojica smo eksperti u svom području. Web design i Internet marketing, design i fotografija, područja su koja pokrivamo jako kvalitetno.

Kad sam otišao, pao mi je kamen sa srca, jest da sam ostao u dugovima koje još uvijek isplaćujem, al toliki optimizam nisam imao otkad sam se zaposlio u tom obrtu. Naravno da sam prvih par mjeseci radio na crno i ne znajući to. Uglavnom toj tužnoj prići došao je kraj. Našao sam se između dva posla. Potraživati bivšeg poslodavca da isplati dugovanje izazivalo je ciničan smijeh s njegove strane. Tako da je bilo potrebno okretanje freelancingu da bi se preživjelo.

Prvih tjedan dva traženja posla online nije urodilo plodom. Sve dok jedna američka tvrtka nije objavila projekt koji mi je više nego legao. Klasična optimizacija stranica, cilj je postići PR5, 100 dana. Njegova ponuda za to su bile dvije plaće koje sam dobivao kod bivšeg poslodavca. Rad od kuće, nema troškova, Internet me još uvijek košta 1 kunu J. Prihvatio sam. Ni 24 sata nakon toga posao broj dva. Ponuđena mi je tjedna plaća koja je iznosila jednu mjesečnu u nas. Prihvatio sam. Prošlo par dana, neki Indijac uletio. Par tisuća kuna. I tako sam sa nepunih tjedan dana našao u poslu do grla. Koliko mi je sjekira pala u med je i poziv od bivšeg-bivšeg poslodavca, također informatičko dizajnerska tvrtka iz koje sam otišao bivšem poslodavcu. Proslijedio mi je nekolicinu velikih projekata. Sve izrada web stranica i optimizacija. OK, pao dogovor, mjesečni iznosi plus faktura na svaki projekt. Našao sam se u situaciji di sad ja moram otvoriti obrt. OK, radimo. Sav sretan. Još jedna sjekira. Jedan od vodećih freelance portala ponudio mi je zastupništvo za Hrvatsku, Sloveniju, BiH te Srbiju. Prihvaćam objeručke. Trenutno mi pravnica pregledava ugovor koji mi bili poslali te s knjigovodstvom pokušava pronaći idealan model financiranja i plaćanja. Najveća sjekira u najveću bocu meda pak mi je pala kada sam se zaposlio u jednom vodećem portalu u Hrvatskoj :).

Iz jedne krajnosti u drugu. Od freelance-a ostavio sam optimizaciju, otkazao sam tjedne poslove. U fazi sam otvaranja obrta jer ne bi htio skočiti pred rudo. Uletio mi je i partner. Ponudio mi odličan poslovni prostor. Najam jedna kuna J (pa ipak smo partneri i stari prijatelji s faksa). Što je još najbolje, partner je specijaliziran za izradu projekata i projektne dokumentacije, baš ono što mi fali.

I eto me sad, jedan freelance poslić, jedna tvrtka koja me snabdijeva sa poslovima, jedan poslodavac kojeg bi svi htjeli, jedan partner sa poslovnim prostorom, i dovoljno kvalitetnih suradnika oko mene.

Možda i nisam profitirao od samog freelanciga, ali ono što sam izvukao iz ovih dva mjeseca svakako me vratilo među žive :)

Koliko je isplativ? Procijenite sami.